Igre bez kraja
Do kada će trakavica zvana formiranje vlasti na nivou BiH trajati, to ni sedam mjeseci nakon izbora niko sa sigurnošću ne može prognozirati. Mada je Republika Srpska u rekordnom roku formirala vlast i poslala svoju reprezentaciju da je zastupa u zajedničkim institucijama, a isto to uradili i predstavnici hrvatskog naroda, igra zbog ulaska na teren nastala je kada je SDA, stranka koja je među Bošnjacima dobila najviše glasova, počela da kalkuliše kojekakvim uslovljavanjima i isprobavanjima kome će dati dresove da ih sa njima predstavlja na terenu BiH. Počela su silna uslovljavanja koja nigdje ni u Ustavu ni u zakonima nisu propisana i kompletna trakavica zbog početka utakmice na nivou BiH traje već sedmi mjesec.
Činjenica da se BiH izblamirala pred svim međunarodnim institucijama, a naročito onima iz Brisela, kojima šalje jedinstvene poruke da želi u Evropsku uniju, ne donosi joj ništa drugo do poruke da će na ulazak u tu zajednicu sačekati još dugo.
S druge strane, da u politici nema dosljednosti i da se u zagrljaju mogu naći ljuti protivnici pokazuju koalicije kojima svjedočimo ovih dana. Po svemu sudeći, lideri SDA i SBB-a Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić sa jedne strane, te nekada stranačke kolege Zlatko Lagumdžija i Željko Komšić zaboravili su sve otrovne strijele koje su ne tako davno upućivali jedni drugima, da bi sada najavili da će se naći u zajedničkom zagrljaju, kako kažu, “probosanske reprezentacije”. Da nije riječ ni o kakvoj borbi za napredak zemlje nego o čistom političkom profiterstvu i pozicijama znaju i ptice na grani. Da li će ova računica otkočiti formiranje vlasti teško je reći, ali sasvim je sigurno da će to zavisiti od toga da li će igrači u raspodjeli pozicija biti zadovoljni svojim dijelom kolača.
S druge strane, još jedan paradoks koji je već odavno postao odrednica ove zemlje je da se u BiH kao nigdje na svijetu nerad debelo plaća. Poslanici i delegati su u proteklih sedam mjeseci održali samo sjednice na kojima su preuzeli mandate i time sebi obezbijedili enormna primanja. Svaki poslanik i delegat su za svoj višemjesečni nerad u džepove inkasirali preko 30.000 maraka na ime plata, a ostala primanja i beneficije vjerovatno ni oni ne mogu izračunati. Nikome od njih ne pada na pamet da se tih primanja odreknu ili da izglasaju zakon po kojem bi plate mogli primati jedino ukoliko rade, održavaju sjednice i donose odluke. Možda bi ih donošenje jednog takvog zakona natjeralo da se dogovore i počnu da rade. Budući da toga nema, ishod i termin konstituisanja vlasti nastavljaju se do daljeg. Dok se nešto ne desi i ovi zamršeni konci ne počnu da se otpetljavaju svi oni uglas jedinstveno mogu da govore - “Bog da živi ovu dembeliju koja se BiH zove”.++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
