Igranje životima
Već gotovo dvije i po decenije, koliko u BiH traje rat protiv zaostalih ubojitih sredstava, na riječ mina trzaju se svi, prvenstveno zbog straha koje izazivaju, ali i činjenice da su skratile život stotinama ljudi na ovim prostorima.
Iako stotine deminera od proteklog rata pa naovamo ulažu nadljudske napore da očiste tlo i vodu od neeksplodiranih ubojitih sredstava, posla imaju još preko glave, bar ako je suditi prema neočišćenim minskim poljima koje je definisao Centar za uklanjanje mina BiH.
Prema njihovim statistikama, minama je i dalje zasuto oko 200 kvadratnih kilometara, što čini jedan odsto ukupne teritorije Republike Srpske. Tako "posijane" mine na nekadašnjim ratnim linijama razdvajanja ugrožavaju živote oko deset odsto domaćeg stanovništva, mahom građana Doboja, Teslića i Rogatice.
Dodatna prijetnja za ovdašnje stanovništvo predstavlja i nesavjesno "oslobađanje" ratnog oružja. Tako pripadnici Republičke uprave Civilne zaštite svako malo pronalaze municiju, bombe, prazne puške... po kontejnerima, šumama, rijekama, a koje su bacili bivši vlasnici oružja.
Ono što predstavlja mnogo veći problem su neodgovorni pojedinci koji, da bi zaštitili usjeve, postavljaju bombe kao zamku za divlje životinje, ugrožavajući na taj način i svoje i tuđe živote.
Tako su isključivo zbog ljudske gluposti i neodgovornosti ljetos u samo sedam dana ugašena dva života. Krajem avgusta u Prijedoru je jedan šezdesetogodišnjak sam sebe ubio dok je postavljao prepreku od ručne bombe za divlje svinje. Nesrećni čovjek je prije stradanja postavio pet bombi, a na šestoj je poginuo. Samo nekoliko dana kasnije u Modriči je poginuo lovac kada je u kukuruzištu nagazio na namjerno postavljenu ručnu bombu. U oba slučaja radilo se o ličnim zalihama oružja zaostalim od proteklog rata, koje su pojedinci čuvali samo iz njima znanih razloga. Ova dva nesrećna slučaja zavila su najmanje tri porodice u crno, jer su ljudi koje su voljeli prerano otišli.
Tuđe živote u ruke svjesno ili nesvjesno uzimaju i pojedinci koji svojevoljno skidaju ili premještaju table za obilježavanje i upozorenje na minska polja. Tako su brojna minirana područja ostala bez upozoravajuće zaštite, koja bar donekle štiti ljude od opasnosti.
Kako i zašto neko sebi da za pravo da se igra ljudskim životima, nemoguće je razumjeti. Da li je u pitanju nedostatak svijesti ili se, pak, ljudi vode onim "ma neće se meni desiti", nedokučivo je.
Ljudski život je svetinja, a oni koji daju sebi za pravo da tuđi život stavljaju na kocku zaslužuju da budu najstroži sankcionisani.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
