I Srbi su žrtve
Da su Srbi kao narod diskriminisani, vidjeli smo nebrojno puta do sada, a posljednji eklatantan primjer dolazi nam iz Podrinja.
Porodice nastradalih Srba kao znak sjećanja, ali i upozorenja na velike zločine u proteklom ratu postavili su fotografije 3.267 civila i vojnika uz magistralni put od Bratunca ka Potočarima. Ujedno i kao opomena za sve one koji prođu ka Srebrenici u “maršu mira” da se uvjere da su djela, odnosno nedjela, bila obostrana. Ipak, porodice nastradalih morale su ih ukloniti istog dana i to po nalogu tužioca.
Naime, u stradalničkom srednjem Podrinju još su svježe rane iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, a one se reaktiviraju dodatno kada Bošnjaci obilježavaju njima važan datum 11. jula.
Šetnja, moto-maraton i ratnohuškačke poruke slika su i prilika, koje su ovih dana bombardovale javnost u BiH. Ipak, treba da znaju i da Srbi kao narod imaju svoj identitet, kulturu sjećanja, ali i borbu za ovo što je najsvetije, a to su zemlja i sloboda.
Koliko je bila važna ta borba tokom ratnih dejstava, toliko je i važna danas u miru.
I neće Srbi braniti neodbranjivo, ali hoće ono što im je važno, a to je da svaka roditeljska suza boli podjednako, ništa manje u odnosu na ono što se danas obilježava u Srebrenici, a uz pomoć prozapadnih vrijednosti, još jednom će otići slika u svijet kao i do sada, da smo genocidan narod. A znaju svi da nismo.
Komemoracija i razni performansi će proći, ali narod, odnosno ono malo što ga je ostalo, moraće da živi i dalje zajedno. I Srbi i Bošnjaci, dok se malo spuste tenzije, pričaće o egzistencijalnim problemima, kako preživjeti “od prvog do prvog”, proslaviti praznike, ponovo zajedno.
I fotografije, koje ne bi trebalo nikome da smetaju, povučene su u dvorišta kako ne bi ometale prolaznike koji brane “istinu”. A koliko je istina bitna lokalnim bošnjačkim političarima, najbolje svjedoči podatak da se juče nisu pojavili na komemorativnoj sjednici Skupštine opštine Srebrenica, gdje su bojkotom još jednom pokazali da hoće da čuju samo jednu stranu, koja njima odgovara.
Bol i tuga zbog svake nastradale osobe, koje god ona bila nacionalnosti, nenadoknadivi su. I dok budu veličali jedne, a umanjivale druge žrtve, život kao da staje u srednjem Podrinju, koje će još decenijama, pa i vijekovima živjeti u prošlosti.
U prošlosti koja je tmurna i tužna, i gdje nisu samo stradali Bošnjaci, nego i Srbi, i to moraju svi da znaju i priznaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
