I mi “lamborgini” za trku imamo
Stara narodna poslovica “I mi konja za trku imamo”, ali i priča iz drame pod nazivom “I mi trku za konja imamo”, oslikava dobro naše društvo, pogotovo kada je u pitanju luksuz koji se pokazuje u vidu skupocjenih četvorotočkaša na ulicama.
Međutim, u našim prilikama moglo bi se reći: “I mi 'lamborgini' za trku imamo”, samo je sporno da li se radi o sindromu “pokondirene tikve”, odnosno da se pokažemo kako smo bolji ili bar isto vrijedni kao mnogi svjetski bogataši, ili se iza svega krije nešto drugo - na primjer pranje novca.
Podaci Uprave za indirektno oporezivanje govore da je u prvoj polovini ove godine za samo deset najluksuznijih vozila plaćeno vrtoglavih 4,3 miliona maraka. Sada se na ulicama naših gradova voze “poršei”, “lamborginiji” i “mercedesi” vrijedni nekoliko stotina hiljada maraka. Najvredniji u društvu bezobrazno preskupih četvorotočkaša koji su uvezeni od početka godine je “porše 911 S/T”, koji je plaćen skoro pola miliona maraka, a u njegovom društvu je još jedan automobil iste marke vrijedan 419.107 maraka.
U top deset najskupljih automobila uvezenih u BiH, čija ukupna vrijednost premašuje 3,61 miliona KM, pored četiri navedena, ubrajaju se još tri “mercedesa”, dva “poršea” i jedan “lamborgini”, od kojih je svaki koštao više od 300.000 KM. Ovi podaci govore da i pored činjenice da većina građana jedva sklapa kraj s krajem ima i onih koji su imuni na krizu.
To nije ništa sporno i svako ima pravo da sebi obezbijedi luksuz ako može, ali ono što bode oči i pali lampice iznad glave je “odakle nekome toliki novac” i kako je do njega došao. Od ovakvih informacija mnogima od nas “stane pamet” jer nikako da dokučimo odakle nekima novac za takav luksuz u zemlji u kojoj se za liječenje djece skuplja novac, a dugovi za porez premašuju milionske iznose. Uvoz skupocjenih vozila u BiH predstavlja zanimljiv fenomen, pogotovo kada uzmemo u obzir ekonomske prilike. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li se radi o sindromu “pokondirene tikve” i pokazivanju statusa ili prikrivanju nelegalnih aktivnosti, što svakako ostaje na nadležnima da utvrđuju. Možda je najbolje da prestanemo biti toliko skeptični i jednostavno prihvatimo da živimo u zemlji izobilja gdje je vožnja “lamborginija” uobičajena pojava, a problem siromaštva i nezaposlenosti samo mit. Dok većina građana razmišlja kako da preživi od prvog do prvog, nekolicina privilegovanih očigledno zna tajnu formulu uspjeha - ili barem tajne prolaze kroz koje novac teče.
Naravno, država bi mogla uvesti strože kontrole i provjere porijekla imovine kako bi se spriječile moguće zloupotrebe i obezbijedila transparentnost, ali to bi značilo da se dotičemo interesa onih koji zakone donose i sprovode. Da li je realno očekivati da se zakonodavci odreknu svojih “zlatnih koka”? Možda, ali samo ako prestanemo sanjati o transparentnosti i pravdi i shvatimo da su iluzije o jednakosti i poštenju u BiH odavno zaboravljene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
