Humanost na ispitu
Kriza je odavno pokazala zube i stegla nas sa svih strana, a dokaz da se svako okreće svojoj muci, boreći se da preživi u ovim teškim vremenima, jesu i magacini Crvenog krsta širom Srpske koji zjape prazni.
Za ovu organizaciju, čiji je jedan od osnovnih ciljeva borba protiv gladi, došli su crni dani, jer je osnovne životne potrepštine na policama zamijenila prašina. Iako je sve veći broj siromašnih građana, a donacija za socijalno ugrožene sve manje, nameće se pitanje zar stari, bolesni i oni bez najbliže rodbine koja bi im pružila ruku spasa zaslužuju da gladuju?
Iako republička i lokalne vlasti i privatne firme nastoje da priteknu u pomoć, videći vjerovatno dobar način reklame, pomoć običnog građanina i danas je nesumnjivo najpotrebnija. Kako bi se uspješno vojevale bitke protiv gladi, nikome ne pada teško da žrtvuje jednu šoljicu kafe za litar ulja, kilogram šećera ili brašna, jedan sapun ili konzervu hrane. Svakome je kristalno jasno da je zaraditi dinar za koru hljeba teško i zdravim i sposobnim građanima, a kamoli onima koji se bore sa starošću i samoćom.
Međutim, najviše humanitarnih akcija razna humanitarna udruženja organizuju u vrijeme velikih praznika ili katastrofa. A šta je sa ostalim danima u godini, pitanje je koje se neizbježno nameće. Zar naši sugrađani zaslužuju da dobiju parče hljeba samo u vrijeme Božića i Vaskrsa? Da li su gladni samo onda kada ih potope mutne vode Vrbasa i Save?
Više od 1.000 građana Srpske svakodnevno preživljava na narodnom kazanu, a na ulicama većih gradova možemo vidjeti ljude koji sa kanticama u rukama idu po ručak i veknu hljeba u narodnu kuhinju po svoj, vjerovatno, jedini obrok toga dana. Krajnje je vrijeme da se humanitarnim organizacijama, Crvenom krstu i nesebičnim građanima sistemski pomogne da nahrane gladna usta, jer jednokratne akcije dobrotvora ne rješavaju problem sa hroničnim nedostatkom osnovnih životnih potrepština.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
