Humanost bez granice

Ljudi su ostali bez svojih domova i onoga što su godinama sticali, a najteže je svakako onima koji su izgubili svoje najmilije. Nemilosrdna vodena bujica i sila prirode ostavila nas je sve zatečene i pokazala nam koliko smo, u stvari, nemoćni, a sad, kada se voda povukla ostale su duboke rane koje treba zaliječiti i šteta koja mora biti sanirana.

Srećom, isplivala je humanost koju niko nije mogao ni da nasluti, a kamoli da vjeruje da još postoji u tolikoj mjeri… Voda je potopila granice i podsjetila mnoge ljude kako da budu ljudi.

Dovoljan je bio samo jedan pogled na Doboj, Bijeljinu, Šamac, Obrenovac, Maglaj ili Slavoniju pa da se jave brojni kako bi pomogli nastradalom stanovništvu. Volonteri iz svih krajeva krenuli su bez razmišljanja u najugroženija područja, a nesreća je dotakla srca i onih koji su miljama daleko pa su humanitarne akcije organizovane širom svijeta.

Javili su se mnogi čak i iz Meksika i sa Bermuda, pitajući kako mogu da pomognu.

Tako je na granicama iz dana u dan sve više kamiona sa humanitarnom pomoći iz brojnih zemalja, ali, kao po običaju, mora da se desi i neki problem…

Pristigla pomoć satima mora čekati da bi prošla brojne i, po svoj prilici, bespotrebne procedure da bi stigla do onih kojima je hitno neophodna. Tužno je da konvojima sa pomoći možda treba manje vremena da stignu sa drugog kontinenta nego od granice do nekog grada u državi, zbog čega nešto o tom pitanju mora hitno da bude preduzeto.

Stanovništvo koje je stradalo u poplavama ionako vodi borbu sa vremenom, pokušavajući da od mulja i blata, koje je ostavila voda, otrgne i spasi ono što se spasiti da. Da iz ruševina onog što su do juče zvali domom sagrade nešto gdje će moći da žive. Oni nemaju vremena da čekaju na pomoć koju su im nesebično pružili brojni, kako sa ove, tako i sa druge strane granice. Tačno je da je humanost izbrisala sve granice, ali neko drugi mora da izbriše brojna bespotrebna čekanja i procedure.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.