Humani bluzeri
U znak podrške ugroženima u poplavama koje su u maju pogodile cijeli region, dvoje bluzera iz Lujzijane sinoć su stigli do Parka "Petar Kočić" u Banjaluci i odsvirali koncert za one kojima je pomoć potrebna. Prihod koji su prikupili u bijelim kartonskim kutijama danas su odnijeli do Doboja.
Luk Vinslou-King i njegova supruga Ester Rouz odlučili su da se odazovu pozivu Jugoslava Kapetanovića i krenu u humanitarnu misiju tokom koje sviraju besplatno za ljude stradale u poplavama. Od 27. jula do 2. avgusta održali su i zakazali koncerte u Zagrebu, Banjaluci, Sarajevu, Beogradu i Novom Sadu.
Grupa mladih humanih ljudi kaže da sa sobom nose poruku podrške američkog naroda, posebno ljudi iz Nju Orleansa koji je prije devet godina pogodio katastrofalni uragan "Katrina".
Ekipa kamermana i producenata koja ih prati na humanitarnoj turneji snima dokumentarni film o njihovim koncertima i ljudima koji su stradali u poplavama, a sav prihod koji bude prikupljen od prikazivanja tog filma po njihovom povratku u SAD biće uplaćen onima koji su pogođeni poplavama.
Glavni "krivac" za ideju i turneju "Bluza za Balkan" je Jugoslav Kapetanović, čovjek čiji korjeni su sa ovih prostora iako je svega nekoliko mjeseci svog života proveo u njemu.
Kaže da ga je jako pogodilo što je o poplavama saznao slučajno u telefonskom razgovoru sa svojim ocem. Da bi bilo kakvu informaciju o tome dobio bilo je potrebno da otvori šest stranica na CNN. Zato nije čekao, pokrenuo je akciju na svom "Fejsbuk" profilu boreći se protiv medijske tišine. Tako je Luk saznao za "Tamaru" i akcija je dogovorena.
- Naš cilj je da stvorimo kulturnu i muzičku vezu između onoga što se dogodilo u Nju Orleansu prije devet godina sa uraganom "Katrina" i što se događa na Balkanu sada kao posljedica velike poplave čiji uzrok je ciklon "Tamara". Informacije u medijima o ovoj nesreći bili su rijetke i većina ljudi s kojima sam razgovarao u Vašingtonu nisu imali pojma o razmjerama ljudske patnje i štete koje su napravile poplave - kaže Jugoslav.
Uzeo je dva mjeseca neplaćenog, kredit od 10.000 dolara za turneju koju je organizovao, okupio ekipu ljudi koja radi na filmu i krenuo put Balkana.
Često upotrebljena floskula da humanost ne poznaje granice i u ovoj priči našla je svoj primjer. Ali nešto drugo čini se ovdje važnijim. To je pokušaj grupe mladih ljudi da nešto urade, da pokrenu, da promijene. Oni su spremni da preuzmu rizik i vlastitom idejom pokušaju da poprave svijet. I u tome je suštinska razlika između nas ovdje i njih tamo.
Ovaj nedavni eksperiment možda najbolje govori o tome. Internet akcija "Potpišite peticiju za redovno licenciranje nastavnika i profesora u školama u RS" prikupila je nešto malo potpisa, iako je sa stanovišta razvoja društva značajna i politički potpuno bezopasna. Redovni kritizeri obrazovnog sistema kod nas nisu je smatrali zanimljivom.
- To ništa neće promijeniti, rekao je jedan.
- Naravno da neće ako ne pokušaš, odgovorio je drugi.
Upravo ovaj mali primjer samo je jedan slikovit dokaz o tome da je kritizerstvo svega, svakoga i svačega, a ne vlastita aktivnost, jedini obrazac po kojem smo naučeni da se ponašamo.
To i jeste suštinska razlika između nas i Jugoslava i njegovih prijatelja kojima ni Atlantski okean nije bio prepreka da pokušaju svijet da učine boljim. "Bluzu za Balkan" u tom poslu nije trebala ni politička podrška, a ni finansijska injekcija. Oni su dovoljno hrabri da sami poprave svijet. Sa stanovišta našeg poimanja vrijednosti glupavo. Sa stanovišta uređenih sistema i jasnih moralnih vrijednosti human i hrabar gest grupe mladih ljudi. A samo takvima pripada budućnost. Kritizeri u ladovini gradskih kafana prijete da pojedu i sadašnjost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
