Hoće l' biti onog rata
Lideru SNSD-a Miloradu Dodiku i te kako se ima šta prigovoriti kada je riječ o politici i javnim nastupima, ali jednu stvar mu niko, nikada i nigdje ne može osporiti, a to je da je čovjek mira.
Imao je Dodik izjava, (arlauče sa minareta) koje su koketirale sa teškim šovinizmom, pa čak i onih (neće meni suditi sudije Bošnjaci) u kojima je bilo prizvuka fašizma, ali ko imalo prati njegov politički put i opus, zna da su takve izjave rijetkost i po pravilu iznuđene nekom mnogo pogrdnijom konstatacijom na njegov ili na račun srpskog naroda. Za više od dvije decenije u visokoj politici, ako za početak računamo prvo sjedanje u premijersku fotelju u januaru 1998. godine, Dodik jeste u ideološkom smislu napravio zaokret od 180 stepeni, ali i kada je slovio za miljenika Zapada i danas kada mu se spočitava da je glavni ruski igrač na Balkanu, ne može se pronaći nijedna njegova izjava u kojoj prijeti ratom. Naprotiv, ako govori o ratu, to je uvijek u kontekstu u kojem je prije dva dana odgovorio na ko zna koje po redu verbalno zveckanje oružjem Bakira Izetbegovića.
- Mi nismo ni za kakav rat, niti se pripremamo za rat. Mi nećemo povesti rat da bi Srpska bila samostalna, mi ćemo Srpsku braniti i hoćemo svima da kažemo da mi ovdje imamo pravo, ovo je naš grunt i ovo je Republika Srpska koja nama pripada i svim ljudima koji ovdje žive - izjavio je Dodik, odgovarajući da Izetbegovićeve riječi da “ne može reći da neće biti rata”. Njegovu izjavu da bi “radije umro nego dopustio da genocidaši zavladaju dijelom BiH” zaslužuje poseban tekst, iako mu je u suštini Dodik i na to dao najbolji odgovor porukom: “Kada ga sretnem, staviću ga tamo gdje je nekad bio”. Kratko-jasno i ništa drugo ne zaslužuje, ni Izetbegović, ni njegovi istomišljenici.
A kada se već govori o ratu, najbolja ilustracija opasnosti od njega je sljedeći razgovor dvojice običnih ljudi:
- Hoće li biti rata - pita jedan.
- Jesi li ti imao kredit 1992. godine? - odgovara mu drugi kontrapitanjem.
- Nisam, kakav kredit.
- Jesi li znao ikoga da je imao kredit?
- Pa nisam, možda ponekoga.
- A znaš li sada ikoga da nema?
- Ne znam vala, svi su u kreditu.
- E to znači da su ratni ciljevi na ovim prostorima postignuti. Strane banke neće dozvoliti da se ratuje, jer ko će onda njima vraćati kredite - kristalno jasno je objasnio čovjek.
Elem, jedini rat koji će se voditi u Srpskoj biće onaj međustranački na izborima 2022. godine oko toga ko će vraćati 300 miliona evra dobijenih na Londonskoj berzi?!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
