Hljeb sa sedam kora
Ratari u Republici Srpskoj nikako da stanu na zelenu granu i sastave niz od bar nekoliko rodnih godina. Pšenica je ponovo izdala, a razočarani ratari ističu da ne pamte kada je proizvodnja hljebnog žita u Srpskoj posljednji put bila isplativa. Ako su prinosi dobri, podbaci kvalitet i cijena, a ako izda rod, kao ove godine, ni cijena koja je za svega nekoliko feninga viša od lanjske, ne obećava. Tako su ratari ponovo svjedoci da su plodovi njihovog mukotrpnog rada “hljeb sa sedam kora”.
Već godinama u njive ulaze sa strepnjom, gledajući u nebo ali i u novčanike i nadajući se da novac koji ulože u sjeme, đubrivo, oranje, sjetvu i žetvu hljebnog žita neće biti bačen u vjetar.
Litre prolivenog znoja, žuljevite ruke i lica pocrnila od sunca u poljima gdje rade od jutra do mraka, svjedoče o njihovom trudu i želji da žive od svoga rada i da sa svojih deset prstiju prehranjuju porodice. Uprkos tome, kockice nikako da se slože u njihovu korist pa da sa osmijehom na licu žanju plodove svoga rada.
I nije to slučaj samo sa pšenicom, počesto rod kukuruza obere suša, a led uzme danak u voćnjacima, pa poljoprivrednici kao po kazni, samo sabiraju gubitke. Elementarne nepogode tako iz godine u godinu “načinju” ionako poljuljanu poljoprivredu i vrijedne domaćine tjeraju na muke.
Dovijaju se na sve načine da obezbjede repromaterijal, zaštite proizvodnju kako bi imali kakav-takav rod i mogli preživjeti, a poplave, suše i grad svako malo odnose plodove njihovog rada.
Mnogi su zbog toga “digli ruke” od poljoprivredne proizvodnje, a kako taj broj ne bi rastao iz godine u godinu, podrška i pomoć poljoprivrednicima su prijeko potrebni, jer ako potone poljoprivreda, ni ostale privredne grane neće se spasiti.
Podsticaji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS slamka su spasa proizvođačima. Međutim i ti iznosi, iako su daleko viši i redovnije se isplaćuju u odnosu na podsticaje koje dobijaju poljoprivrednici u FBiH, trebalo bi da se povećavaju.
Ratarima svaka marka dobro dođe da zasiju više i bolje zaštite proizvodnju. Njihova borba ne prestaje, ali sami nijednu bitku ne mogu dobiti. Ukoliko izostane jaka podrška institucija, borba poljoprivrednih proizvođača za opstanak biće borba sa vjetrenjačama.
Bez poljoprivredne proizvodnje na kojoj počiva privreda i koja je osnovna djelatnost svakog društva, neće ostati gladni samo ratari, već cijela Republika Srpska.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
