Haški skandal

Ta istina koju je priznao Jonas Nilsen govori da sudsko vijeće nije imalo nijedan dokaz da je održan sastanak vojnog rukovodstva Vojske RS u Srebrenici na kojem je navodno dogovoren plan za zločin u tom gradiću, te da je sudska odluka donesena na osnovu pretpostavki, a ne dokaza.

To sada daje veliku mogućnost preispitivanja svih ranije donesenih presuda osuđenicima srpske nacionalnosti u Haškom tribunalu i pokušaja skidanja sa Srpske ogromnog tereta kao što je genocid u Srebrenici.

Za sve stručnjake, pravnike i one koji su upućeni u dešavanja u Srebrenici 1995. godine odavno nema dileme da general Mladić nije odgovoran za ono za šta je osuđen na doživotni zatvor, tako da ih nije iznenadila istina koju je javno iznio Nilsen.   

Poznata je i činjenica da sudije i tužioci Haškog tribunala tu istinu iznose tek kad odu iz tog tribunala i tek nakon što su donosili političke odluke po naređenju ili po predubjeđenju. A očito je da je to bilo nemoguće da urade dok su bili u svojstvu službenog lica. Nažalost.

Ali, eto, dobro je i to što im savjest proradi, a moral ne da da ćute o onome što su radili, pa makar to bilo i tek onda kada iz svega izađu.

Jer to znači da će, osim mogućnosti eventualnog naknadnog pravnog postupanja ranije presuđenima, za istoriju ostati zabilježena istina koliko i kako je Haški tribunal falsifikovao dokaze i donosio političke presude.

Kao što je ostalo zapisano, na primjer, i da je haški sudija Harhof u pismu optužio Teodora Merona i naveo sve o uticaju CIA na haške presude.

Time su u vodu pale dosadašnje tvrdnje o postojanju srpskog antihaškog lobija i o ludim srpskim teoretičarima zavjere. Naprotiv, svjedočenja haških sudija pokazala su da je Haški tribunal eksponent bjelosvjetskog antipravnog i antisrpskog lobija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.