Haški cirkus
Predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron na obilježavanju dvije decenije rada institucije na čijem je čelu, koje je organizovano u Sarajevu, umjesto čestitanja i priznanja doživio je poniženja, osporavanja i kritike gotovo svih koji su prisustvovali ovom dvodnevnom obilježavanju jubileja.
Sa jedne strane su kritikovali rad Haga, zato što je jednostrano tretirao samo jedne žrtve, s druge strane zato što nije dovoljno kažnjavao i pored činjenice da je izrekao pripadnicima samo jednog naroda više od hiljadu godina tamnovanja, a sa treće strane zbog toga što nedovoljno saosjeća sa žrtvama i tako dalje i tako redom.
Pohvala je bilo malo, gotovo nikako. Jednom riječju, dvodecenijski jubilej se pretvorio u opšti cirkus, sa kojeg su čak odstranjeni neki učesnici, koji su transparentima izrazili negodovanje protiv Haga i Merona.
Da je Haški tribunal pao na niske grane dovoljno govori i stav nekadašnjeg žestokog zagovornika, a ponekad i zaštitnika ove institucije na prostoru bivše Jugoslavije Nataše Kandić, osnivača Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i zagovornika inicijative za osnivanje regionalne komisije REKOM, koja je, to je očigledno bilo na ovom jubileju, okrenula leđa Hagu i njegovoj borbi za pravo i pravdu.
Ne znamo kako je bilo Meronu tokom boravka u BiH i Sarajevu, ali je sasvim jasno da nije očekivao da će ga dočekati tolika osporavanja i da će se u Hag vratiti sa gorkim ukusom i knedlom u grlu. Da li će uspjeti da se oslobodi ove gorčine i da li će knedla biti progutana, sada više nije ni toliko važno, ali jeste činjenica da je Haški tribunal, sudeći za zločine na prostorima bivše Jugoslavije, više zakomplikovao odnose nego što je (kako bi to po slovu pravde trebalo da bude) doveo do pomirenja i povjerenja na ovim nekada zajedničkim prostorima.
Sve što se dešavalo tokom obilježavanja ovog dvodecenijskog jubileja nije ništa drugo do dokaz da je Haški tribunal institucija pod debelim uticajem politike i samo je bilo pitanje dana kada će to shvatiti sve strane na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Da je riječ o instituciji koja je umjesto položaja tasova pravde prilikom suđenja više vodila računa o političkim instrukcijama koje su stizale iza kulisa jasno je svima, pa čak i onima koji su se tek sporadično bavili onim što radi Hag i njegove sudije.
Zbog svega što je konstatovano na dvodecenijskom jubileju Haga, svima je jasno da bi zarad prava i pravde svakako bilo bolje da se rad ove institucije što prije okonča, da ne bi napravila dodatnu štetu, čije će posljedice godinama ispravljati oni koji još drže do slova pravednosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
