Haška sramota

Iako će njemu, kao i još nekim strancima, zaostavština tog suda biti donekle zanimljiva pošto ih ništa ni od ratova ni od tih suđenja nije boljelo, ubrzo će se uvjeriti da je vrijednost toga gotovo nikakva.

To je jednostavno zato što u tom sudu nije suđeno pravedno. U Haškom tribunalu nisu imali balans u optužnicama ni u presudama, a baš zbog tog disbalansa i nema pomirenja naroda na teritoriji bivše Jugoslavije, a pogotovo u BiH.

To da pomirenja nema, u tom sudu su shvatili i priznali tek na kraju njegovog rada kad su i sami priznali da nemaju mandat za pomirenje, iako je to na početku rada tribunala bio jedan od tri proklamovanja cilja.

Koji je stvarni cilj osnivanja i rada tog suda za Srbe, te produžene političke ruka moćnika, uz činjenicu da treba da legitimizuje napade NATO-a na srpske snage i u BiH i u Srbiji, najbolje ilustruje tvrdnja tužioca u "predmetu Mladić". On je rekao da je tom optužnicom obuhvaćen svaki Srbin na području koje su kontrolisale srpske snage a koji je stariji od 16 godina. To znači da je mogućnost odbrane Srba u tom tribunalu nikakva pošto su, eto, svi zločinci koji su tu živjeli.

Ta teorija je preuzeta iz britanskog prava, ali je i u Britaniji napuštena. To je važilo za udruženja koja se bave švercom i prodajom narkotika, a svako ko je ušao u tu ekipu eventualno i može biti smatran članom zločinačkog udruženja.

To su prenijeli u Haški tribunal gdje, po toj logici, hoće da kažu da je svaki pripadnik Vojske Republike Srpske koji je pristupio vojsci svog naroda zločinac samim tim što je Srbin. 

A posljednjom presudom protiv hrvatske šestorke okrenuli su i Hrvate protiv sebe iako je do tada s njima bilo sve idealno jer su i njih oslobađali.   

Zato će svaka ozbiljnija pravna analiza rada Haškog tribunala pokazati da je to bio sud koji je sramota za pravosuđe. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.