Hapšenje Šmitrana
U vrijeme kada smo istraživali na koji je način sada već bivši načelnik Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu gradske uprave Miloš Šmitran došao do osam stanova, od kojih je šest stekao za vrijeme dvanaestogodišnjeg načelnikovanja, on nas je ubjeđivao da je te skupe nekretnine kupio od plate.
Jeste da je njegova plata iznosila 3.500 maraka “za razliku”, kako je on tada rekao “od tvoje novinarske, koja možda nije ni 1.000 KM”, ali nije mogao da nas ubijedi da je samo od te, i ženine plate, kupio tolike stanove.
Poslije dvomjesečne istrage o “Šmitranovom poslovanju” koju je naredilo Okružno tužilaštvo, na osnovu tekstova objavljenih u “Glasu Srpske”, policija je došla do svjedoka i dokumenata, odnosno dokaza da je Šmitran samo od 2008. do 2012. godine olakšao budžet grada za skoro pola miliona KM.
On je dijelio novac mimo pravilnika, kome je htio i koliko je želio, a dalja istraga tek će utvrditi pojedinosti.
Vjerovatno će tu biti i žena svjedoka, porodica poginulih boraca, koje će opisati kako i čime ih je Šmitran uslovljavao, da bi im dao zakonom propisanu ili veću pomoć.
“Loše radiš svoj posao. Nađi mi te žene kojima sam pomoć uslovljavao seksom. A valja nama i poslije ovoga zajedno živjeti u ovom gradu”, rekao mi je samozvani “neodoljivi ljubavnik” prije dvadesetak dana, poslije saslušanja u policiji.
Ne sumnjam da će takav moralno-karakterni profil i dalje smatrati da je on svoj posao radio odlično i da bi sve ponovo učinio isto, a da je u svemu nesreća jedino to što su do načina njegovog bogaćenja i rada došli novinari. Takve likove i zatvor teško popravlja.
Ali krajnje je vrijeme da ih se država, entitet, kako god, što prije oslobode. Oni, ti nevidljivi lokalni činovnici s enormno visokim platama, mimo bilo kakvih kontrola i van očiju javnosti godinama rade isključivo za sebe.
Opšti interes, viši cilj, pošten ili human rad za njih su misaone imenice. Takvih se posljednjih godina i te kako namnožilo, a RS je mala. Kao da postoji samo zbog takvih, samo zato da bi bilo dobro njima i njihovim porodicama.
Naravno, nije Šmitran vrh ledenog brijega, niti je jedan od onih koji su najjači po kriminalu i, time, na prvom neophodnom mjestu za odstrel.
Ima mnogo onih u Srpskoj koji su na robiji trebali da završe prije njega i uz jače dokaze, a još nisu.
Ali Šmitrani su prikriveniji i masovniji i zato je jako važno da se otvore i priče o takvima. Oni poznati, mnogo jači kriminalci, u to se uvijek vjeruje, a primjera ima dosta u okruženju, svakako moraju doći na red.
U ovom slučaju, takođe je važno istaći, Okružno tužilaštvo i CJB Banjaluka zaista su kvalitetno i brzo obavili svoje zadatke.
Samo neka oni tako nastave, a druge pravosudne institucije neka se ugledaju na njih, bez pozivanja na nekakvu političku podršku i Republika Srpska imaće sve šanse ovog svijeta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
