Gubitaši
Sa javnim preduzećima u Republici Srpskoj godinama ista priča, bez trunke nade da će stvari krenuti nabolje.
Situacije u gotovo svakom aman pa preslikana. Nakalemljeni gubici, grcanje u dugovima, bez strategije razvoja, a profit ako se desi, dobro se desio tek toliko da se radoznalcima zamažu oči o dobrom poslovanju. Zapošljavanjem i isplaćivanjem plata za hiljade radnika od kojih dio platu zarađuje pošteno, a dio novac isključivo dobija, samo se kupuje socijalni mir u zemlji. Jer neke pretjerane vajde za poslovnu zajednicu od njih baš i nema.
Jedno od najvećih preduzeća, “Željeznice Republike Srpske” za devet mjeseci ove godine ostvarile su gubitak od 13,8 miliona maraka. Ta cifra je i više nego udvostručena u odnosu na isti period kada su “Željeznice RS” imale gubitak “težak” 6,4 miliona.
Brojke ovom preduzeću, koje bi trebalo da budu od strateškog značaja za razvoj Srpske, nikako ove godine nisu naklonjene. U prva tri kvartala ostvarili su poslovne prihode od 47,05 miliona KM dok su rashodi u posmatranom periodu iznosili 60,35 miliona. Najviše novca u okviru rashoda, kao i do sada, “Željeznice RS” su dale za plate, naknade plata i ostala lična primanja. Samo po tom osnovu preduzeće je od januara do septembra iskeširalo 34,39 miliona maraka.
Glavni razlozi za tako loše poslovne rezultate rukovodioci navode pad obima prevoza, rast cijena struje, ali i povećanje najniže plate.
Jasno je da problemi u ovom javnom preduzeću nisu od juče i da se ne mogu riješiti preko noći. Svi se sjećaju štrajkaša iz 2017. godine kojima je smetao neisplaćen regres, topli obrok i prevoz kada je predsjednik Milorad Dodik išao lično da ih smiruje. Sada istina niko ne štrajkuje, ali poslovni rezultati su porazni da ne mogu biti porazniji.
Javna je tajna da se u “Željeznicama RS” zapošljavalo mimo svake mjere i to po raznoraznim linijama, od rodbinskih do partijskih, a da ima viška radnika očito je i laiku iz podatka o utrošenim sredstvima za plate.
Takođe, nije nikakva tajna i da su lokomotive, vagoni i sva druga oprema u lošem stanju, da je dubioza sve veća i da se nagomilani problemi godinama ne rješavaju. Ništa nije urađeno kada je riječ o odgovornosti prethodnih uprava koje od rata pa naovamo, svako pomalo, preduzeće gura u ponor.
Ima li iko u ovoj zemlji ko zna način kako da se to javno preduzeće riješi repova i problema koji ga vuku dolje. Može li se jednom zasvagda pospremiti stanje u tom, aman, vječitom gubitašu ili da se “Željeznice RS” gurnu u stečaj kako je ranije i najavljivano. Koja je svrha postojanja i rada ako su non-stop u gubicima?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
