Greške pravosuđa plaćaju građani

Nebojša Tomašević

Griješiti je ljudski, ali opraštati božanski, stara je izreka engleskog književnika Aleksandra Poupa koje bi trebalo da se drže svi, ali koju su izgleda mnogi, naročito “oni kojih se nešto pita”, shvatili kao bjanko potvrdu da mogu da griješe.

Nosioci pravosudnih funkcija zbog čijeg nemara, slučajnog ili nenamjernog, uglavnom građani plaćaju ceh, izgleda da su jedni od mnogih koji se nadaju da će svi poslušati Poupa pa im “božanski oproste”.

Oni valjda smatraju da će narod, koji je na svojoj grbači vijekovima nosio teške probleme, preći i preko “slučaje greščice” zbog koje još jedan osuđenik ili pritvorenik može da zavuče ruku u državni džep. Zahvaljujući takvim greškama i osuđeni bombaš, čovjek sa psihičkim problemima koji je u neuračunljivom stanju ubio drugog, dobiće 1.000 KM iz budžeta Srpske - čitaj našeg džepa, jer mu je nezakonito produženo neophodno liječenje. Doduše, radi se o simboličnoj cifri, ali i nju će platiti građani iako za tu grešku nisu krivi. Ustavni sud BiH nedavno je odlučio da Vlada Republike Srpske mora da tu sumu isplati Željku Stevanoviću koji je osuđen da je u neuračunljivom stanju bombom usmrtio vozača “Autoprevoza” Boru Topića (55) u Banjaluci. Ustavni sud je utvrdio da mu je prekršeno pravo na slobodu i bezbjednost zbog retroaktivno produžene mjere prisilnog zadržavanja na liječenju.

“Neprihvatljivo je sa aspekta vladavine prava da se odluke o zadržavanju na prisilnom liječenju apelanta donose sa retroaktivnim djelovanjem kao u konkretnom slučaju”, kao i da se ne može smatrati da je to “zakonito”, naveo je Ustavni sud BiH u svojoj odluci.

Za ovu nezakonitost nema opravdanja jer ovo nije prvo produženje liječenja Stevanoviću i svima je bilo poznato da je ono njemu neophodno. Zato nema izgovora da oni koji su o tome odlučivali kažu: “Eto, previdjeli smo, zaboravili, pa smo naknadno ispravili”. Još više u oči upada činjenica da su vrhovni stručnjaci prava, što se podrazumijeva za sudije, odlučili da rješenje o produženju liječenja donesu naknadno, kao da nisu znali da to ne može tako. Na sve to ne možemo da se ne zapitamo šta bi se desilo da je umjesto novca Ustavni sud dosudio da Stevanović bude pušten iako još nema nalaza koji govori da je izliječen. Da li bi onda “greška” koštala 1.000 KM ili bi još neki nedužnik ceh platio životom jer je opštepoznata činjenica da je i ubistvo za koje je osuđen Stevanović počinio iz osvete, te da je nakon hapšenja zbog zločina prijetio fotografima. Prilikom privođenja, kada je prolazio pored fotografa koji ga je snimao, kroz zube je zaprijetio: “Ubiću te, ubiću te”.

Da ovo nije usamljen slučaj u kojem pravosudne greške plaćaju građani, govori i podatak Ministarstva finansija BiH da je tokom 2017. i za devet mjeseci 2018. godine zbog neosnovanog pritvaranja osumnjičenih, izrečenih mjera zabrane ili nezakonitog hapšenja isplaćeno čak 2,7 miliona maraka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Inflatorni udar
Inflatorni udar
Diskriminacija mrtvih
Diskriminacija mrtvih
Petrodolar
Petrodolar
Svi žele brze pare
Svi žele brze pare
Avioni i tabloidi
Avioni i tabloidi
Pucanje po šavovima
Pucanje po šavovima
Čuvari naše sudbine
Čuvari naše sudbine
Misterija svih misterija
Misterija svih misterija
Građani taoci političara
Građani taoci političara
Lekcija institucijama BiH
Lekcija institucijama BiH
Čuvari fotelja
Čuvari fotelja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana