Granica

Definisanje međuentitetske linije razgraničenja između Republike Srpske i FBiH jedan je od Aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir postignutog u Dejtonu davne 1995. godine.

Kao takav, Aneks je obaveza vlasti u BiH koje su trebale da ga sprovedu na terenu, ali se to još nije desilo.

Opstrukcije, prebacivanje odgovornosti, a prije svega konkretno dijeljenje rijeka, livada, šuma, oranica... i drugih prirodnih potencijala pokazalo se kao političko pitanje za čije rješavanje nema spremnosti.

Za neke stvari kada je ovaj problem u pitanju možda i postoji opravdanje, ali ono za šta ne postoji opravdanje je to što ljudima koji žive uz liniju razgraničenja, graničnom pojasu, odnosno ničijoj zemlji, nije jasno definisan status gdje i kome pripadaju.

Većina od njih je ratovala, selila se, ostavljala i vraćala se svom ognjištu, a danas ne znaju da li da se upisuju i zemlju knjiže "kod nas" ili "kod njih".

Po sopstvenom nahođenju vade lične karte, plaćaju porez, traže potrebne dozvole... a sutra će se sigurno naći u problemu kada saznaju da žive u jednom, a imaju dokumenta i plaćali su obaveze drugom entitetu.

Još se može desiti da se RS i FBiH međusobno tuže. Da se traži povrat sredstava koja u stvari pripadaju "nama", a uplaćena su na "njihov" račun.

Bezbroj problema javiće se sasvim sigurno kada se pitanje granice krene rješavati. A zašto? Zato što se godinama na to čekalo i zato što oni koji su imenovani i birani da rade taj posao, to nisu učinili. A plaćeni su bili za to, i to od istih onih građana koji će se mnogo čega još naplaćati prije nego što saznaju kome pripadaju.

Do tada mogu da nastave da po sopstvenom nahođenju knjiže zemlju i kuće, plaćaju poreze... pa kome šta dopadne. Ako je sreće, neće biti ostavljeni u bezizlaznoj situaciji i primorani da sami rješavaju problem koji nije nastao njihovom krivicom. Mada, u BiH je i nemoguće moguće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.