Gorki šećer

O ovom nekadašnjem gigantu u proizvodnji šećera sada se može čuti samo kada je u pitanju neko suđenje, ali o tome kada će se pokrenuti proizvodnja, vješto se izbjegavaju odgovori. Razlog poznat - čeka se sudska presuda.

Ali krenimo redom.

Većinski vlasnik fabrike Zoran Ćopić uhapšen je još 26. aprila 2011. godine zbog sumnje da je prao novac jednog od najvećih narko-bosova Darka Šarića zarađen prodajom droge. Ubrzo poslije hapšenja blokirana mu je imovina vrijedna oko 20 miliona maraka uključujući i 63,7 odsto akcija "Šećerane" koje je kupio putem svog banjalučkog preduzeća "Agrokop".

Od tog dana "Šećerana" je u kolapsu. Naime, do okončanja sudskog procesa niko ne može postati vlasnik Ćopićevih akcija, iako za to postoje mnogobrojni zainteresovani investitori.

I dok tako okončanje ovog sudskog procesa šeta od suda do suda, ispašta ko? Pa zna se - radnici. Njih 75, i njihovih 75 porodica.

Nažalost, uvijek je tako. Kada propadaju velika preduzeća i firme, i kada ispare milioni i milioni, koplja se lome a gdje drugo, nego na najslabijima. U ovom slučaju, kao i u mnogim drugima to su radnici. A njihova sudbina je ni manje ni više nego u rukama sudova.

Pravda je ista za sve, i naravno da treba da se poštuje borba protiv bilo kojeg oblika kriminala i naravno da krivci moraju da snose posljedice i sankcije. Ali sudski postupak ne smije da se pretvori u "razvlačenje" i lakrdiju, čak ni ako zbog toga ispašta samo jedan čovjek, a ne 75 i više ljudi i njihovih porodica.

Sud je sud. Mora da bude pravedan i ozbiljan u donošenju svojih odluka. Nažalost, u ovom slučaju, teško da se može govoriti o nekoj pretjeranoj ozbiljnosti.

Vrijeme uvijek postavlja stvari na svoje mjesto, a pravednost je kao lijek - gorka i korisna. U ovom slučaju još nema koristi, samo gorak šećer.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.