Godina 2020.
U Crnoj Gori “gori” zbog srpskih svetinja koje država želi “podržaviti”. U Srbiji muku muče sa Kosovom i protestima “nestašne” opozicije, a Hrvati se i dalje bore sa avetima prošlosti.
Makedonci i dalje iščekuju “skori” ulazak u NATO, dok Turci muku muče sa četiri miliona izbjeglica. Rusi razmišljaju kako da dopreme gas do Evrope.
Mađari su digli zid, a Austrijance i dalje potresa afera “Ibica”. Trampu se zadrmala stolica, a Kinezi polako, ali sigurno, osvajaju svijet.
Varničilo je između Indije i Pakistana, gorjelo u Australiji, smrzavalo u Bangladešu, a na Bahamima se gledalo u nebo, iščekujući neki novi uragan.
I građani BiH su gledali u nebo moleći se da novi Savjet ministara konačno profunkcioniše, a u zemlju su se, nakon višegodišnjeg odsustva vratili “radnici” iz Sirije.
Jedni se vratili, drugi otišli. Doduše na rad u Njemačku.
Znači, 2019. je bila više nego interesantna i turbulentna.
Pred nama je prestupna 2020. i red je da se nešto poželi.
Kao prvo, da nam rodbina poveća dotacije iz inostranstva, da nam nova vlast ne poveća PDV, a hrvatski narod konačno dobije legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Da Željko Komšić ne oblači više uniformu i ne dijeli lekcije. Da nam sudstvo bude nezavisno, a san Bakira Izetbegovića i dalje samo san.
Da BiH bude država tri naroda, a ne jednog, da 9. januar bude ono što je i danas, a Dejtonski sporazum “sveto slovo”.
Da DNS nastavi da postoji, ali i da radnici konačno počnu dobijati čitavu platu na ruke, pardon na banku, te da i potrošačka korpa postane nešto što si može priuštiti svaka porodica.
Među željama je i da realni sektor počne diktirati plate u javnom, ali i da meso ne bude više luksuz, baš kao ni odlazak na more ili na skijanje.
Takođe jedna od želja je i da nam djeca odrastaju u zdravijem i srećnijem okruženju, a porodica postane stub društva.
Da jednom mjesečno, naravno, naspemo i pun rezervoar goriva i promijenimo ulje.
Da zaključimo. U jednom vicu pesimista kaže ne može biti gore, a optimista - može, može!
Da li može gore? Treba vjerovati da ne može, jer su pobrojane želje sasvim obične. Svakodnevne. Ništa neostvarivo. To bi trebalo da znaju i naši “Djeda Mrazevi”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
