Gluvi na radnička prava
U institucijama na nivou BiH radnička prava se krše na svakom koraku, ali za to nadležni nimalo ne brinu. Gluvi su i slijepi. Dok oni ne brinu, budžet zajedničkih institucija BiH ispašta pa je tako samo lani na osnovu pravosnažnih presuda isplaćeno 3,55 miliona maraka, što je 676.744 marke više u odnosu na godinu ranije. Najviše novca iskeširano je za presude u korist radnika.
I nije ta praksa odnedavno. Traje ona godinama, samo je lani eskalirala. Radnici nema za šta ne tuže svog poslodavca, odnosno institucije, od premještanja na drugo radno mjesto, naknada za topli obrok, smještaj, prevoz, prekovremeni rad, rad vikendom i praznicima... Ne manjka ni povreda na radu.
Dakle, svako slovo zakona krše. Svaku odredbu. I ne osvrću se. Niti planiraju. Dokaz tome jeste i to što Savjet ministara, uprkos enormnom rastu izdvajanja novca poreskih obveznika za pravosnažne presude, nije zatražio nikakvu analizu i zapitao se gdje je problem, ali i gdje će zatražiti, kada već sigurno zna šta je u pozadini svega?!
Očigledno je i da zaposleni u javnom sektoru dijele sudbinu radnika iz realnog sektora. I jedni i drugi poslodavci kukaju kako nemaju dovoljan broj zaposlenih, odnosno da nemaju na raspolaganju dovoljno radne snage za iskorištavanje.
Pa gdje će i imati kada nastoje da od njih uzmu i posljednji atom snage, a da im usput uskrate i ono što im je zakonom zagarantovano. To traje godinama, ali očigledno je i tome došao kraj. Neće niko više da radi za izrabljivače, a očito ih u BiH imamo na tonu kako u javnom tako i privatnom sektoru.
Bahate se i stavljaju iznad zakona. Kada ih radnici tuže, olako i dobiju na sudovima, jer sudije gledaju šta piše u zakonu, dok oni koji ga pišu i kroje nimalo ne poštuju i ne primjenjuju.
Dakle, oni koji vode institucije samo se deklarativno zalažu za prava radnika, jer kada bi trebalo primijeniti ta prava onda od toga nema ništa. Upravo su, dakle oni, u prvom redu krivci zašto domaći kadar odlazi u evropske zemlje i radi za tamošnje institucije i privrednike, razvijaju njihovu ekonomiju i zemlju.
Šalju jednu poruku, da ljudi ostaju, da ne idu, a bahatost primjenjuju nad njima. I bez imalo sumnje takva njihova praksa neće u dogledno vrijeme poprimiti druge oblike. Nastaviće oni da krše zakon i druge podzakonske akte, jer smatraju da su oni iznad toga. I dok se bahatosti njihovoj ne nazire kraj, radnici će napuštati javni i privatni sektor i odlaziti preko granice u institucije i kompanije koje poštuju svako slovo zakona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
