Gledanje kroz prste
Tresla se gora, rodio se miš. Mirsad Vilić ostaće, po svemu sudeći, na čelu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a odgovornost za propuste u obezbjeđenju događaja tokom kojeg je izvršen atentat na premijera Srbije Aleksandra Vučića u Potočarima čekaće neke bolje dane. Ako uopšte takvi i osvanu.
Sramota BiH, doduše ko zna koja u nizu, je ta što nakon toliko mjeseci, odnosno gotovo godinu, niko nije odgovarao za napad na premijera susjedne države koji je tog 11. jula u miru došao u Srebrenicu da se pokloni stradalima, a otišao jedva sačuvavši živu glavu.
Istraga od tada pa do danas tapka u mjestu, a niti je ko uhapšen zbog napada niti je iko kažnjen kao odgovoran za propuste koji su se tog dana, u to nema sumnje, desili u Srebrenici.
Šta su nadležni istražni i pravosudni organi uradili od tog nesrećnog dana, malo je poznato pa se može posumnjati da ništa nije urađeno. Juče je Nezavisni odbor Parlamenta BiH odlučio da nema razloga za upućivanje zahtjeva za smjenu prvog čovjeka Direkcije za koordinaciju policijskih tijela. Ponašanje prisutnih članova tog odbora i to ko je za šta digao ruku sasvim dovoljno govori o pogledu koji u BiH imaju pripadnici različitih naroda.
Da li iko razmišlja o mogućnosti da se tako nešto, manje ili više gore, može desiti bilo kome? Ne daj bože, ali je moguće. Kakvu to poruku BiH šalje ne samo u Srbiju, već i dalje? Kakva smo to zemlja ako niko ne ponese na svojim leđima odgovornost za napad na najvišeg zvaničnika iz druge zemlje i ako napadači ne samo da nisu kažnjeni nego nisu ni otkriveni iako su sve zabilježile i kamere i fotoaparati?
BiH ne treba novi "slučaj Vučić", a nemili događaj koji se desio u julu 2015. godine mora dobiti epilog. Nema i ni smije da bude gledanja kroz prste, a istina mora "nadoći" i odgovornima. Što prije, to bolje, jer BiH mora da dokaže da je bezbjedna zemlja, a ne zemlja u kojoj se napad na zvaničnika susjedne države tretira poput pljačke praznog kioska.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
