Genije iz Srpca
Ući u istoriju sa 23 godine uopšte nije mala stvar. Pa makar i da ste najbolji strijelac na mjesnom fudbalskom turniru ili najbrži "klinac" iz naselja u preplivavanju Vrbasa. Ali biti najbolji u istoriji visokoškolske ustanove dugoj pet deceniji, među hiljadama talenata iz svih krajeva republike, to je već za divljenje. I duboki naklon.
Filip Savić iz Srpca je jedan od 2.500 inženjera koje je iznjedrio Elektrotehnički fakultet u Banjaluci. Ali jedini koji je za znanje i trud zaslužio čistu desetku. On ne zna kako je to izlaziti treći ili peti put na ispit. Ne zna ni kako je to poništiti ispit zbog veće ocjene, jer 11 još nisu uveli u proces ocjenjivanja. Znao je samo za rad i disciplinu, koju su mu prenijeli njegovi roditelji, istaknuti profesori matematike i hemije. Još od trenutka kada je kao učenik postao regionalni prvak iz srpskog jezika, fizike i matematike, mnogima je bilo jasno da se rađa budući akademski građanin koji neće mijenjati samo sebe, već i svijet koji ga okružuje.
Zato i nije čudno što mu je lokalna uprava u Srpcu prije pet godina podarila najviše opštinsko priznanje mladima, a Fondacija "Dr Milan Jelić" dala stipendiju, jer ovakav talenat zaslužuje pažnju cjelokupnog društva. Nije čudna ni njegova velika popularnost ovih dana, jer slavan preko noći postaje samo onaj ko je danju naporno radio.
Zbog toga je važno da Filip ne ostane uspješan samo na papiru. On je svoju misiju ispunio, a naša obaveza je da njegov potencijal iskoristimo i naše društvo poguramo ka snažnijem prosperitetu. I da ga za to adekvatno nagradimo. Njegovi prijatelji sa fakulteta već godinama nose zvanje inženjera elektrotehnike i odavno su priznati naučni radnici u svijetu. Da li smijemo sebi dopustiti da nam izmakne i najbolji među njima? Koliko dugo ćemo još tolerisati odliv mozgova iz naše zemlje?
Ljekari, mašinci, tehnolozi i drugi stručnjaci svakodnevno vade pasoše i "pale preko grane", a u rodni kraj se vraćaju samo da dočekaju starost. Sigurno je da ni Filipa najmanje dvije godine nećemo vidjeti, jer će to vrijeme provesti na master studijama u Norveškoj.
Zato već sada treba reagovati i ovom uspješnom mladiću obezbijediti adekvatno mjesto u društvu. Njemu ne treba posao, on ga je davno zaslužio. Potrebno mu je već sada dati funkciju, katedru ili istraživački tim, pod uslovom da nekim samoproklamovanim intelektualcima ne proradi sujeta i da, po već viđenom receptu, ne učine sve da uguše ovakav talenat i kapacitet.
Jedno je sigurno, on za svoju budućnost ne treba da se brine, ali u tom slučaju svi treba da stavimo prst na čelo i zamislimo se nad svojom sudbinom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
