Gdje su donacije
Redovi ispred narodnih kuhinja koje hrane ugrožene svakim danom su sve duži. Čekaju i mladi i stari na ručak i parče hljeba. Ta tužna slika je, nažalost, svakodnevica sve većeg broja građana.
Kako bi koliko-toliko olakšali taj mukotrpni posao javnim kuhinjama nadležni u BiH pokrenuli su polovinom godine i inicijativu da bude ukinut PDV na doniranu hranu. Nakon par mjeseci ta inicijativa je i dobila zeleno svjetlo. Konačno je, da kažemo, nešto dobro uradila i ova vlast. Nakon duže godina povukli su poteze i za ugrožene građane. Naravno, bilo je i vrijeme i sada ćemo čekati opet nekoliko godina da urade iste.
Sve je bar što se tiče pomenute inicijative išlo bez ikakvih zatezanja. Na kraju kada je sve završilo i sama inicijativa ugrađena u zakon očekivalo se da proizvođači, dobavljači, ali i trgovački lanci više neće bacati hranu pred sami istek roka u smeće, već će je prosljeđivati narodnim kuhinjama koje za njom, malo je reći, vape. Treba im svakog dana sve više na stotine kilograma, jer redovi ispred njihovih vrata munjevito su sve duži.
Očekivanja predstavnika javnih kuhinja da će šleperi hrane stizati u njihove magacine, kako bi nahrani gladna usta, su malo je reći poljuljana. To potvrđuje i podatak da je za dva mjeseca stigla samo jedna značajnija donacija hrane. I na tome se stalo. Nema hrane, odnosno trgovci je ne poklanjaju iako u njihovim skladištima ima sigurno one koja je dan-dva pred istek roka trajanja.
Trgovci kažu nisu informisani da hranu mogu pokloniti javnim kuhinjama, a da na istu ne plate PDV. Tako kažu, a stvarnost je vjerovatno drugačija. Veća je vjerovatnoća, poznajući njihovu politiku poslovanja, da će i posljednji dan te namirnice držati na rafovima, kako bi ubrali koju marku. Svjedoci smo da i robu pred sami istek roka trajanja stavljaju na “akcije”, ističu na vidno mjesto samo kako bi je prodali. I na kraju kao izigravaju dobročinitelje, jer nije rijetkost da pojedini pokušavaju da poklone hranu kojoj je istekao rok trajanja prije pet ili deset dana. Žalosno da ne može biti žalosnije. Takvo bahaćenje pojedinih trgovaca, malo je reći, je za svaku osudu. Ne odriču se ti svog profita ni u minut pred istek roka namirnicama. Čekaju i posljednji sekund kako bi ubrali i fening više.
U moru takvih, naravno, ima i onih savjesnih i humanih trgovaca, ali su oni, nažalost, u ovoj zemlji rijetki. Takvi su i do sada poklanjali namirnice i hranili gladna usta. Nisu oni čekali da namirnice poklone koji dan pred istek roka njihovog trajanja, već su ih davali javnim kuhinjama bez obzira na to i na sve plaćali PDV. Kada bi samo više bilo takvih savjesnih i humanih i mukotrpni posao sa kojim se bore javne kuhinje bio bi olakšan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
