Gdje smo mi?

Mnogi stanovnici Republike Srpske, FBiH i Brčko distrikta su na svojoj koži u proteklim mjesecima osjetili novi virus. U borbi za život neki su imali jači organizam, pa i sreće te su se izborili sa težim ili lakšim simptomima, dok ima, nažalost, i onih koji su nas zauvijek napustili. Koji nisu uspjeli da pobijede nepozvanog gosta.

O samom virusu do sada smo dosta naučili, a jedna od osnovnih lekcija je da ne bira, već nemilosrdno hara po organizmu. Iako je tu, kod nas, i dalje ima onih koji ne vjeruju u ovu pošast, ne mare za preporuke nadležnih i imaju još tu sreću pa nisu ni preležali, a možda ni “prehodali” zarazu.

Borba protiv virusa traje već dugo. Jedino oružje do sada su nam bile mjere koje su izricali nadležni, ali odskora na tom polju borbe su i vakcine.

U velikom broju evropskih i svjetskih zemalja, pa i regiona, vakcinacija je počela. Broj vakcinisanih premašuje nekoliko desetina osoba, a jedna od rijetkih zemalja gdje još “stoji” nula je i BiH.

Priča je dosta, a vakcine još nema. Ističe se da su sve vakcine bezbjedne i dobrovoljne, ali niko ne zna kada će prva vakcina stići u BiH. Dakle, još ništa ne znamo. Samo se nadamo da će stići, dok su oko nas brojke iz dana u dan sve veće kada je u pitanju broj vakcinisanih.

I prioriteti se znaju, a ne znamo kada će doći i stalno se vrtimo u krugu spekulacija i nagađanja.

Jasno je da svi stanovnici u ovaj maloj BiH neće htjeti da se prime vakcinu. Ni rusku, ni kinesku, ni američku niti bilo koju drugu. Ali ima i onih koji to hoće i kojima je, kao ljudima, potrebno pružiti tu mogućnost. Pa ko hoće, neka izvoli.

I ova priča u vezi sa nabavkom vakcina pokazala je samo još jednom gdje je BiH i o kakvoj zemlji je riječ. Da su nam procedure i dogovori komplikovani. Da sve ide nedopustivo sporo i da ne znamo ni da li smo pošli ili smo došli. I to je još jedno ogledalo BiH.

Dužnost njenih zvaničnika je da se, ma kakva god da je ova zemlja, postave i zauzmu za svoje građane. To im je obaveza od onog dana kada su dobili glas i ulaznicu za funkciju koju moraju da opravdaju.

Sve ovo jeste novo, ali novost je bila i Srbiji, pa se izuzetno dobro snašla i obezbijedila zavidne količine vakcina za svoje građane.

I Evropa, s druge strane, ne smije biti škrta. Toliko su svima puna usta da je i zapadni Balkan dio Evrope i da svi žele da što prije bude zvanično i punopravni član Evropske unije, a istovremeno se može čuti da ni oni ne znaju da li će i kada te koliko doza vakcine stići na Balkan.

Takav odnos je nedopustiv, kao i činjenica da mi ovdje nismo dovoljno jaki da se zauzmemo za svoje građane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.