Fotelje
Najtraženija fotelja u srbačkoj opštini trenutno nije ni načelnička ni predsjednička, pa čak ni odbornička, već direktora Centra za socijalni rad sudeći po tome što je ova ustanova u posljednjih 14 mjeseci promijenila čak četiri rukovodioca.
Ali tako djeluje samo na prvi pogled. Ova fotelja je kako sada stvari stoje, ipak prelomila novu skupštinsku većinu, promijenila predsjednika Skupštine i obezbijedila mir i spokoj načelniku opštine, barem do opštih izbora u oktobru.
A da biste došli do nje i uživali u njenim čarima, nije potrebno da imate odgovarajuće kvalifikacije i radno iskustvo, pa čak ni da budete pametni, dovoljno je da imate partijsku knjižicu, i to u svakom džepu po jednu. I različito obojenu. Jer danas je u modi crveno, sutra je plavo, prekosutra žuto i ako ne pratite trendove, velike su šanse da ćete ostati nepoželjni. Tada vam kao jedini izlaz ostaju izlazna vrata na koja će vas u tom trenutku vrlo rado ispratiti.
O vlasniku ove fotelje trebalo bi da odlučuje načelnik opštine koji bi na preporuku svojih saradnika, u nju morao postaviti nekoga ko posjeduje znanje, čvrstinu i odlučnost da posrnulu ustanovu postavi na zdrave noge. Pogotovo što je riječ o instituciji koja odlučuje o sudbinama najosjetljivijih kategorija, i to socijalno ugroženih porodica, iznemoglih osoba i nezbrinute djece. Oni se bude svakog jutra, ne znajući da li će imati dovoljno hljeba. Zbog toga neko ko se nalazi na čelu ove ustanove, mora imati jasan i dugoročan plan da ugroženom stanovništvu obezbijedi mir i sigurnost.
Umjesto toga, oni se bave sobom. Umjesto naknada i novčane pomoći, srbački lideri već 14 mjeseci trguju skupštinskom većinom preko leđa socijalnih kategorija. Oni ne čuju jecaje gladnih beba, ne osvrću se na hropac starih i bolesnih osoba i ne osjete bol mališana koji hodaju u razderanim patikama, jer se i sami ne nalaze u njima.
Kako se drugačije može objasniti odluka načelnika opštine da za vlasnika ove fotelje odbornicima predloži jednog kandidata, a potom na samoj sjednici promijeni odluku i podrži drugu osobu. Zašto je to uradio i po čijem nalogu? Da li je to cijena koja se morala platiti da bi neko od odbornika ostao uz sadašnju skupštinsku većinu i kakvu će cijenu zbog toga platiti građani Srpca?
Prethodni direktor Ljiljana Lazić nije provela na funkciji ni mjesec a već će morati potražiti novo radno mjesto. Njena prethodnica Cana Stojković je imala malo više sreće i zadržala se čak godinu u direktorskoj fotelji. Da li u takvoj situaciji najugroženije kategorije mogu očekivati da će im neko pomoći, kada oni koji odlučuju o njihovoj sudbini, ne mogu pomoći ni sami sebi.
Jedan američki publicista na početku 20. vijeka napisa da vođe odlučuju brzo i sigurno i zato i jesu vođe. Međutim, očigledno je da vođe u Centru za socijalni rad ne odlučuju o bilo čemu. Zato bi u našem slučaju bila primjerenija izreka - i nad popom ima pop.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
