Fizičko na livadi

Koliko god se ovaj problem pokušao prikriti riječima da su djeca veoma aktivna, da fizičko, njihov najdraži predmet, imaju u školskom dvorištu ili na nekoj livadi, zaboravljamo da zima kuca na vrata.

Kad zabijeli prvi snijeg, fizičko se seli u učionice. A mnoge od njih su skučene i neuslovne i za nastavu iz drugih predmeta, a kamoli za vježbanje. O timskim sportovima ta djeca mogu samo da sanjaju.

Kako da nižu uspjehe na sportskim takmičenjima kad nemaju prostor za vježbanje? Gdje da bruse talenat za gimnastiku, fudbal ili košarku ako nemaju salu i osnovne sportske rekvizite?

Svako od nas često dozvoli sebi da kritikuje najmlađe što sate provode ispred računara i što više vremena ne posvete sportu, a uslove za bavljenje sportom nikako da im obezbijedimo. 

Ne samo da je sala za fizičko potrebna kako bi bio realizovan redovni plan i program iz ovog predmeta, to je prostor u kojem bi djeca imala i vannastavne aktivnosti.

Ljekari uporno ponavljaju da su nam djeca gojazna, da prvačići u školske klupe dolaze iskrivljene kičme i da im je svima potrebno više fizičke aktivnosti.

Nastavnici daju sve od sebe da omoguće kvalitetnu nastavu iz ovog predmeta, a direktori škola kucaju na vrata svih institucija tražeći rješenje, ali rješenja nigdje na vidiku. U većini ovih škola izgradnja fiskulturne sale još nije u planu, a kad će biti, ne zna se.

U Ministarstvu prosvjete i kulture RS tvrde da nastoje da za sve učenike obezbijede jednake uslove obrazovanja i da su u mnogim školama riješili problem u vezi sa salom pa, ipak, mnoga djeca još čekaju.

I nisu ona kriva što su rođena na brdovitom Balkanu, gdje tehnološka i svaka druga revolucija vijekovima kasni za ostatkom svijeta. Da kasne velika tehnološka dostignuća, to donekle i možemo razumjeti, ali da u 21. vijeku osnovne škole nemaju jednu veliku prostoriju sa parketom, strunjačama, kozlićem i još ponekom spravom za vježbanje, to je neshvatljivo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.