Fajront

Nije to samo ugostiteljski objekat u kojem se ispijaju kafe, već mjesto koje počesto mijenja kancelariju, mjesto na kojem se sklapaju važni poslovi, ugovaraju sastanci i rastanci, započinju i završavaju velike ljubavi.

Kafana je oduvijek bila jedan od simbola naših života, ali se pandemija virusa korona, koja ne popušta već pola godine, pobrinula da kafana više ne bude ono što je nekad bila. Kako bi spriječili širenje virusa, nadležni su prvo u martu zatvorili kafane. I vlasnici ugostiteljskih objekata i konobari i oni kojima je svako jutro započinjalo espreso kafom u omiljenom lokalu prihvatili su to kao nešto privremeno, nešto što će proći samo ako se malo strpimo i sačuvamo zdravlje.

Izgledalo je da smo nadomak pobjede, da je najgore prošlo i tada su, nakon dva mjeseca, ugostiteljski objekti ponovo počeli da rade, samo u potpuno drugačijim uslovima. Broj stolova ograničen, distanca obavezna, bez gužve za stolovima, bez ispijanja kafa za šankom, radno vrijeme skraćeno.

I na to smo se navikli, svjesni da ne može drugačije, da mora tako zarad zdravlja svakoga od nas. Bolji su i mali pazari od nikakvih, tješili su se ugostitelji koji su preduzeli sve neophodne mjere da bi zaštitili goste. A onda, u jednom trenutku pojedinci su shvatili da mogu i drugačije. Javna tajna je da su i u danima kada je radno vrijeme bilo ograničeno do 23 časa pojedini lokali radili duže.

Svadbeni saloni propadaju, a kuvari i konobari u tim objektima ostaju bez posla, jer svadbe sa 50 svatova niko ne pravi. Istu sudbinu dijele i noćni klubovi kojima rad nije dozvoljen. Za to vrijeme pojedinci rade šta hoće i do kad hoće, pa u svojim lokalima koje ne zatvaraju u 24 časa, do kada je dozvoljeno radno vrijeme, služe i po nekoliko stotina gostiju. Očigledno im ni kazne koje pišu inspektori ne znače ništa, jer kazne su minimalne, otplate ih za sat vremena rada kad je u lokalu i po 500 gostiju.

Zbog takvih pandemija ne prolazi, a povratak u normalu je pod znakom pitanja. Zbog takvih maske nećemo skinuti ni narednih pola godine.

Takvima je svaka kazna preblaga i sigurno su u pravu ugostitelji koji poštuju mjere i kažu da je onima koji ih se ne pridržavaju lokale potrebno zatvoriti. Za njih je odavno trebalo da bude sviran fajront.

Tužno je i sramno da su učionice poluprazne, da djevojčice i dječaci sjede sami u školskim klupama, sa maskom na licu, bez druga u klupi, a da su kafane pune ko šipak i da niko ne vodi računa ni o distanci ni o bilo kojoj drugoj mjeri zaštite. Oni koji kroje propise i pišu kazne trebalo bi da se zamisle malo o tome. Djeci je uskraćeno djetinjstvo, a bahati pojedinci rade šta hoće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.