Evidencije
Republika Srpska se, kao i cijela BiH i region, suočava sa odlivom radne snage jer su mnogima njihove računice pokazale da je im, ipak, bolje s druge strane granice.
Domaće institucije i poslodavci su i te kako svjesni problema sa kojim se bore, ali teško da će uspjeti s njim i da se izbore ako neke stvari ne budu iz korijena promijenjene. Dobar dio radnika iz Republike Srpske koji je već otišao u neku drugu zemlju poveo je sa sobom i djecu i jasno time stavio do znanja da su male šanse da će se ikada iko od njih, osim u vrijeme odmora, vratiti u svoje dojučerašnje domove.
Većina se mahom odlučila na odlazak zbog mnogo većih plata, o kojima će se u BiH još dugo sanjati, drugi jer im je dosadila stalna politička kriza i neizvjesnost u ovoj zemlji u cjelini, ali ima i onih koji su jednostavno krenuli ka zemljama EU i drugim jer “svi odlaze”.
Odlasci u inostranstvo sigurno su donijeli smanjenje broja nezaposlenih na biroima širom Republike Srpske, ali ohrabruju i podaci sa evidencija da su obrisali i veliki broj nezaposlenih jer su prešli na drugu listu.
Prema zvaničnim podacima biroa za zapošljavanje, u Republici Srpskoj je lani brisano više od 44.000 osoba jer su, kako navode, dobili posao ili su započeli vlastiti biznis. Republika Srpska ima velike potencijale, ali i promašaje. Na mnogim adresama investitorima i preduzetnicima ostavljen je prostor da daju mizerne plate, nekada i ispod minimalca, a svoje džepove pune, zloupotrebljavajući i privilegije koje im je Vlada dala.
Bilo je i ima, kao i svuda, poslodavaca koji su nastupali sa stavom da mogu uvijek da nađu radnika, da svako ko se “usprotivi” zna gdje su mu vrata, ali bilo je i biće onih koji su znali da cijene ono što imaju i nagrade trud i vještine koje uložu za dobrobit svih.
Mnoge stvari na tržištu rada u Republici Srpskoj i BiH još nisu došle na svoje. Ucrtani su putevi koji, između ostalog, vode ka tom cilju, ali na tome treba još da se radi.
S ciljem prvenstveno zadržavanja radnika plan je da do sredine ove godine prosječna plata bude oko 1.000 maraka. Minimalac je nedavno podignut za 70 maraka i na papiru od ove godine iznosi 520 maraka. Plan je i da poslodavci i privreda budu oslobođeni još nekih nameta kako bi se i ta razlika prelila na plate radnika. Jer, i ako dvoje u četvoročlanoj porodici rade za sadašnji minimalac, to je Sizifov posao za spajanje početka i kraja mjeseca.
Ipak, bitno je da postoji volja da se stvari usmjere ka boljem i da što više mjera zaživi u stvarnom životu kako bi se smanjio odliv stanovništva koji je uzeo maha. Treba vidljivim primjerima pokazati da se poslovna svijest i klima i ovdje mijenjaju, da ima šanse za normalno djetinjstvo, radni vijek i starost. U suprotnom, biće nam suvišne sve evidencije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.