“Europejske” note
Muzika je oduvijek spajala ljude i činila ih srećnim ili tužnim jer nema nijednog čina u ljudskom životu od veselja, ljubavi do tuge, a da za to ne postoje adekvatne note.
Ko će šta da sluša lični je izbor, osim ako se ne umiješaju “hrvatski europejci” kako sebe nazivaju gradonačelnici Pule Filip Zoričić i Osijeka Ivan Radić. Zabranom nastupa folk zvijezda iz Srbije Ane Bekute i Dragana Kojića Kebe, ali i Hrvata iz BiH, rođenog u Kiseljaku a sa stalnim prebivalištem u Splitu Duška Kuliša, dali su sebi za pravo da oni određuju ko može šta da sluša.
- Osijek je srednjoevropski grad koji ima naglašenu evropsku dimenziju, grad koji se intenzivno razvija u pravu slavonsku metropolu - naveo je Radić.
A da se sve gleda kroz objektiv kroz koji to kadar HDZ-a Radić vidi ne bi mu kao gradonačelniku konjske zaprege još uvijek prevozile đubar po gradu. Evropski nema šta! U toj “futur metropoli” nekad su živjeli i Srbi. Možda ih ima danas u promilima jer je gospodar života i smrti, tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka, bio čovjek kojem je suđeno za ratne zločine, general HV Branimir Glavaš.
On ih je tjerao do iznemoglosti. Ni ti promili ni oni Slavonci koji nemaju predrasuda nemaju pravo da pjevaju hitove, za ovu situaciju ni krivih ni dužnih folk zvijezda Dragana Kojića Kebe i Ane Bekute.
I Istra je bila mjesto gdje su se ljudi raznih vjera i nacija iz svih dijelova bivše Jugoslavije rado naseljavali. Istina, u ratu nisu svirepo ubijani i brutalno tjerani pa su mnogi i dan-danas žitelji tog dijela Hrvatske. Baš zbog tolerancije i neopterećenosti mnogi srpski turisti ljeti ostavljaju svoj novac u Puli, Rovinju, Opatiji i drugim istarskim gradovima na odmoru. Da li je Zoričić o tome razmišljao i prije nego što je organizatorima psujući srpsku majku zabranio “cajke” kako Hrvati popularno zovu narodnu muziku.
A da li su svojim potezima gradonačelnici Pule i Osijeka zatvorili vrata nastupima muzičara iz Hrvatske u srpskim sredinama, gradovima po Srbiji i Republici Srpskoj. Mnogi će reći kakve veze ima Srbin iz Beograda, Niša ili Banjaluke s dalmatinskim melosom ili purgerovskim tonskim recitalima, da li je njihovo “balkansko” uvo naviklo na lake note Istranina Tonija Cetinskog, Splićanina Petra Graše, Vinkovčanina Gorana Barea.
Iako nisu toliki “europejci” Srbi će, u to sam ubijeđen, da se izdignu iznad Zoričića, Radića i njima sličnih gradonačelnika i onih koje u narodu zovu “veći katolici od Pape”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
