Egzodus za opstanak

Nakon što su časno odbranjena područja šest opština na kojima su živjeli, više od 120.000 sarajevskih Srba i onih koji su na tim područjima našli ratno utočište, krenuli su u nova iskušenja tražeći svoje mjesto pod suncem u Republici Srpskoj.

Rasuli su se od Novog Grada do Trebinja gdje su nanovo izgradili i savili svoje gnijezdo jer nisu željeli da postanu građani drugog reda.

O jasnom stavu sarajevskih Srba da im je Srpska svetinja najbolje govore činjenice da su osim onih koji su preživjeli ratne strahote u egzodus "krenuli" i kovčezi sa posmrtnim ostacima njihovih predaka. Većina je vječni mir našla na Vojničkom groblju u Sokocu.

Dok su stanovnici drugih dijelova Srpske prije 22 godine slavili završetak rata, beskrajna, tužna kolona sarajevskih Srba kretala se u neizvjesnost da traži svoje mjesto pod suncem.

Odlazili su u izbjegličke centre, kolektivne smještaje, prazne kasarne, devastirane kuće, pod šatore na močvarne livade i nadali se da će u dogledno vrijeme ponovo dići krov nad glavom i nastaviti normalan život u drugim sredinama.

Nisu se osvrtali na vjekovna ognjišta, jer su znali zašta su ratovali i da je im je Republika Srpska jedino utočište gdje će moći koračati uzdignute glave.

Nakon više od dvije decenije mnogi nevoljnici iz kolone koji su krenuli u neizvjesnost kažu da bi ponovili to isto i da sloboda nema nikakvu cijenu.

Neki od njih i danas veoma teško žive, neki su u kolektivnom centrima ili u podstanarskim smještajima, ali vjeruju da će i za njih da se nađe adekvatno rješenje.

Rasijani po različitim dijelovima Republike Srpske i svijeta i danas nakon dvije decenije i više sjete se Sarajeva gdje su nekada živjeli i kažu da su taj nekada lijepi grad ponijeli sa sobom i da ovo sadašnje Sarajevo nema nikakve veze sa njima. Svi oni koji znaju istinsku cijenu koju su platili ovi istinski borci reći će da su sarajevski Srbi  podnijeli i genocid i urbicid za koji niko nije istinski odgovarao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.