Dvoličnost Zapada
Vijesti o razornim zemljotresima i katastrofi koja je zadesila Tursku i Siriju brzinom svjetlosti obišle su svijet, ali do ušiju velikih svjetskih moćnika stižu suviše polako. Bar ako je suditi po pomoći koja je upućena tim zemljama.
Naročito Siriji u koju su prvi konvoji humanitarne pomoći Ujedinjenih nacija stigli tek četvrti dan nakon što se tlo treslo i stradalo na hiljade ljudi. Vapaji za pomoć sirijskog stanovništva, koje rukama kopa po ruševinama ne bi li došlo do najbližih i spaslo koji život više jer nema ni dovoljno bagera i drugih teških mašina, do moćnog Zapada ne dopiru. Preživjeli narod, koji je i prije ove katastrofe živio na ivici siromaštva, spava pod otvorenim nebom na temperaturi oko nule jer su deseci hiljada ljudi širom i Turske i Sirije u ovom momentu beskućnici.
Zašto je svijet toliko dvoličan i u svemu gleda isključivo svoj interes pa i u pružanju pomoći napaćenom narodu, koji jednako pati u Siriji kao i Turskoj, koja je u ovom nesrećnom slučaju prošla sa mnogo više sreće.
Spasilačke ekipe u Tursku poslale su čak i Republika Srpska i Srbija, a narodu u Siriji pomoć je možda čak i neophodnija. Mi smo suviše mali da im naša pomoć pretjerano mnogo znači, ali trebalo je dio spasilaca poslati i u tu zemlju, ako ništa drugo bar iz razloga što Siriju nastanjuju mnoga pravoslavna braća.
Najveća kritika svakako mora biti upućena zapadnim liderima čije je ponašanje u najmanju ruku sramotno. Kad treba izazvati rat u Ukrajini i Rusi, prvi su u redu, a kojom brzinom su izdvojili milijarde dolara za naoružanje i ubijanje ljudi, suvišno je i govoriti. Krv je za njih daleko veći stimulans od djece koja se pod ruševinama, bez hrane i vode, herojski bore za jedan udah vazduha više. Njima pomoć na kašičicu, a Ukrajini, koja već godinu svjetski novac guta kao gladan krokodil meso, u kazanu.
Bez dvoumljenja su potpirili rat čije negativne posljedice osjeća cijela Evropa, pa i svijet. Politika je u obje ove katastrofe igrač broj jedan. Zapad okreće leđa Sirijcima jer je protiv njihovog predsjednika i tako po milioniti put pokazuje svoju dvoličnost, da su politički interesi ispred namučenog naroda.
Razmjere razaranja nakon potresa zaista su bez presedana. Do sada je evidentno da je više od 20.000 ljudi mrtvo, a na stotine njih i dalje je pod ruševinama. Biće pravo čudo ako neko od njih dočeka spasioce živ s obzirom na to da je prošlo više od pet dana od potresa. Vremena za kalkulisanje i raznorazne igre u ovom slučaju nema i nije ga bilo. Moralo se djelovati odmah. Sve zemlje svijeta već u ponedjeljak su trebale uputiti konvoje hrane, lijekova, ljudstva i mašina ka Siriji i Turskoj jer taj narod koji oplakuje stradale nema nikakvu perspektivu u budućnosti. Sa par desetina miliona evra neće prikriti bezdušnost i bezosjećajnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
