Dvije koverte

U prvi mah svako bi pomislio da će dodatne poslove tražiti oni koji dobijaju "tanak" ček i kojima penzija nije dovoljna da izmire sve svoje mjesečne obaveze pa životare od desetog do desetog čekajući poštara na vratima.

Međutim, to nije tačno.

Odlazak u penziju ne veseli upravo one koji su tokom svog radnog vijeka najbolje zarađivali, a zbog visokih primanja na koja su godinama navikli žele da produže svoj radni vijek.

O razlozima zbog kojih radije biraju dvije umjesto jedne koverte suvišno je i govoriti, ali u cijeloj ovoj priči ne može a da se ne postavi pitanje koliko je u stvari i dobro penzionerima povjeriti neka odgovorna radna mjesta, kada se zna da je osnovni razlog penzionisanja gubitak radne sposobnosti.

Njihov angažman, naravno, može biti opravdan i koristan ako je riječ o vrsnim stručnjacima koji su potrebni pojedinim oblastima gdje je prisutan deficit njihovih zanimanja. Njih treba zaposliti, ali na određen period kako bi savjetovali i pomogli mladom kadru.

Međutim, ako je riječ o pukoj borbi za fotelju onda se treba zapitati koliko je pošteno da neko od 70 godina sjedi na jednom radnom mjestu, dok armija nezaposlenih mladih ljudi svakog mjeseca obilazi i kuca na vrata biroa tražeći bilo kakav posao.

Koliko je pravedno dati posao nekome ko je uspješno završio svoj radni vijek i mirno stigao u zlatne godine (ma koliki stručnjak bio) dok mnogi sa fakultetskim diplomama nemaju nijedan dan radnog staža? To je nešto o čemu treba da se zapitaju svi poslodavci koji će bez razmišljanja odbiti nekog fakultetliju (kako ih često nazivaju) i angažovati starog ali provjerenog stručnjaka. Da, logično je da neće rizikovati sa nekim ko nema iskustva i da će radije zaposliti onoga ko se već dokazao u svom poslu. Ali ta logika nekako prestaje ako se uzme u obzir da jednima stižu dvije koverte, dok drugi nemaju šansu nijednu da dobiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.