Dva koncepta

Njemački diplomata se zalaže za pragmatičan pristup, koji podrazumijeva da domaći političari moraju preuzeti odgovornost za stanje u zemlji, te sjesti za sto i riješiti nagomilane probleme. On je pri tom, a odgovarajući na pitanje predstavnika bošnjačkih i “građanskih” stranaka da li će koristiti bonska ovlaštenja, jasno poručio da su prošla “vremena Pedija Ešdauna”. Šmit se takođe, a reklo bi se pomalo i ironično, osvrnuo i na to kako Parlament BiH izgleda modernije od Bundestaga, vjerovatno aludirajući na rasipništvo domaćih političara. Na kraju je poručio da je on tu samo kao medijator, udarajući tako šamar onima koji su od njega očekivali da krene sa udaranjem packi.

S druge strane, američki dvojac nastavio je sa dosadašnjom kaubojskom politikom svojih prethodnika. Posebno se tu istakao pomenuti Eskobar, koji rješenje krize vidi samo kroz nametanje rješenja, zavrtanje ruku i sankcionisanje neposlušnih Srba. Glavna riječ u njegovom rječniku je - pritisak. A ko je uopšte Eskobar? Na jednom od okruglih stolova održanih prije par godina, a na kom se pričalo o budućnosti zapadnog Balkana, on je isti napustio ističući da se radi o srpskoj propagandi.

Obraćajući se prije par dana na saslušanju u Komitetu za spoljne poslove Predstavničkog doma američkog Kongresa, on je čak istakao da je obavio seriju telefonskih razgovora sa političkim liderima u BiH, te se pohvalio kako je propala ideja Milorada Dodika da jedinstvenim nastupom odbrani Republiku Srpsku. Ispostavilo se, međutim, da je on to, u stvari, izmislio, kako bi pokazao da nešto radi.

Naravno, tu je i Palmer, koji godinama bezuspješno pokušava da riješi bilo koji balkanski problem, te dolazi sa idejama koje direktno idu ka rušenju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Lider SDA Bakir Izetbegović nada se da će upravo Palmer i Eskobar ispuniti njegove mokre snove, a što podrazumijeva ukidanje nacionalnih prefiksa i uvođenje u priču četvrtog konstitutivnog elementa - “građanskog”. U čitavu ovu priču pokušali su se uključiti i predsjednici Srbije i Hrvatske. Međutim, Izetbegović je prvo odbio da se sastane sa Vučićem, a onda i odbacio Milanovićev prijedlog da se u pronalaženje rješenja uključi i turski predsjednik. Kuda onda ovo sve vodi? Sve dok Izetbegović ne odustane od svog viđenja uređenja zemlje, a koji nije u interesu ostala dva naroda, BiH će biti i ostati upaljeno slijepo crijevo. +++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.