Duh, ne slovo
Grupa građana Sarajeva juče je protestovala ispred sjedišta OHR-a odakle su uputili par potpuno besmislenih i nesuvislih i jednu poruku koja im se vjerovatno omakla, a kojom su odgovornost za političku situaciju u BiH konačno uputili na pravu adresu.
Pri tome su njihovi zahtjevi djelovali prilično konfuzno, jer su istovremeno “digli glas protiv rušenja ustavnopravnog poretka BiH”, ocjenjujući da je “za građane važno da imaju vladavinu prava” tražeći u isto vrijeme od njemačkog diplomate Kristijana Šmita koga smatraju visokim predstavnikom da “počne raditi svoj dobro plaćeni posao ili da napusti BiH”. Demonstranti su Šmita pitali zašto ne koristi tzv. bonska ovlašćenja, a masku “ogorčenih građana” potpuno su skinuli tražeći od OHR-a zabranu političkog djelovanja za najviše zvaničnike Srpske i “sve one koji vrše atake na ustavnopravni poredak BiH”.
Protestima su uspjeli da izdejstvuju prijem u sjedištu OHR-a, a jedan od učesnika “spontanih” protesta Sejfudin Hodžić demonstrirao je političku servilnost i podaništvo koje bošnjački politički funkcioneri pokazuju prema predstavnicima međunarodne zajednice.
“Visoki predstavnik je pokazao ozbiljnost, iako danas nije bio na sastanku, jer je ovlastio saradnike da saslušaju zahtjeve građana”, bubnuo je imenjak bivšeg socijaldemokrate koji se posljednjih godina premetnuo u rigidnog bošnjačkog nacionalistu, a odaziva se na prezime Tokić. Ne treba nagađati šta je cilj podilaženja njemačkom diplomati s kojim se nisu ni sastali, ali je zato od njih potpuno neočekivano, iznenađujuće hrabro i vjerovatno omaškom poručeno da “građani više neće tražiti odgovornost samo od političara, već i od međunarodne zajednice koja je učestvovala u kreiranju ustavnog poretka”.
Dakle, vjerovatno je u pitanju omaška, jer ispada da demonstranti odgovornost za političku krizu u kojoj se nalazi BiH fakturišu na istu adresu na koju i Milorad Dodik. A on u ime Republike Srpske godinama unazad ne traži ništa drugo, nego da stranci ili konkretno OHR i strane sudije u Ustavnom sudu BiH, napuste BiH i odgovornost za kreiranje stanja u ovoj nakaradnoj zemlji prepuste domaćim zvaničnicima.
A koliko je nakaradna pokazuje činjenica da se šef OHR-a u prošlosti ponašao na način da je po ličnom nahođenju smjenjivao javne i političke funkcionere, uz lakonsko obrazloženje i bez ikakvih dokaza da su kršili Dejtonski mirovni sporazum i ugrožavali mir. Zamislite da se Valentin Incko drznuo na početku svog mandata od 2010. do 2012. godine kada je BiH bila nestalna članica Savjeta bezbjednosti UN, pa smijenio ambasadora BiH pri SB UN. Bilo bi to mnogo bolje, nego što je na kraju mandata povukao potez kojim je pustio duha iz boce. Duha, ne slovo!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
