Dubrovnik i Trebinje
Izjava načelnika opštine Trebinje doktora Dobroslava Ćuka, pogrešno interpretirana da Dubrovnik treba da se izvini Trebinju za događaje u ratnom periodu od 1991. do 1995. izazvala je ovih dana, na godišnjicu Vojne akcije "Oluja", vatrene reakcije u Dubrovniku.
Predstavnici opštine, Županije, demobilisanih boraca, jednoglasni su da sa Trebinjem treba da prekinu sve odnose.
Ćuk objašnjava da nije tražio nikakvo izvinjenje, ali da ni on, ni Trebinjci nikada neće pristati na to da ih zovu agresorima.
- Dubrovčani neće dočekati da neko iz Trebinja, ja u svakom slučaju nikada, nećemo i neću reći da su Trebinjci bili agresori, a Dubrovčani žrtve. Mnogo puta sam rekao da je rat projektovan negdje drugdje, daleko od Trebinja i Dubrovnika. Ni Trebinjci ni Dubrovčani nisu krivi ni za žrtve ni za materijalnu štetu koja je nastala tokom rata. Kao ozbiljni i civilizovani ljudi moramo da sjednemo za sto i da zažalimo što se to dogodilo, pa i ako treba da se jedni drugima izvinimo, kaže Ćuk.
Trebinjci nisu zaboravili akcije Hrvatske vojske na području BiH i namjere da se 1995. godine okupira znatan dio njene teritorije. Akcija je trebalo da se izvede u kasno ljeto i poznu jesen 1995. godine kada je poslije dužeg perioda relativno mirnog razdoblja došlo i do većih okršaja na dubrovačko-trebinjskom ratištu. Hrvatska vojska je u to vrijeme bombardovala Trebinje, prigradska naselja i brojna sela na području ove opštine. I prije napada dio stanovništva Trebinja napustio je grad, jer se govorilo da je Trebinje prodato Hrvatima.
Hrvatska vojska je još u ljeto 1992. godine poslije povlačenja JNA prekršila primirje i izvršila napad na Hercegovinu. Prema potpisanom dogovoru jedinice JNA u maju 1992. godine napustile su položaje na dubrovačkom ratištu i otišle, a HV je koncentrisala jake snage u dubrovačkom zaleđu i napala Vojsku RS u formiranju, iako je na snazi bilo primirje.
U agresiji na opštinu Trebinje u ljeto 1992. godine zauzeto je i popaljeno 50 srpskih sela, više civila i danas se vode kao nestali. U selima Šćenica, Slivnica, Golubov Kamen i Ivanica o tome svjedoče spomenici koje je HV podigla svojim poginulim vojnicima.
Postoje i brojni drugi materijalni dokazi, ali ih niko u Trebinju ni 15 godina poslije rata nije prikupio i dokumentovao, kao što nikada nije urađen popis uništenih sela i imovine. Odmah poslije rata u Dubrovniku je podignuta ploča sa mjestima gdje su pale granate. Na Trebinje je u ratu palo oko 700 projektila, zapaljena je i uništena "Autobuska stanica", "Novoteks", "Šipad", brojne kuće i zgrade.
Pa ko i kako da piše istoriju i traži izvinjenja?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
