Država slučaj
Izbori su postupak kojim narod (birači) povjerava obavljanje političke vlasti predstavničkom tijelu, a u mnogim savremenim demokratskim državama i predsjedniku države, odnosno državnom poglavaru, a koji onda predstavljaju narodnu suverenu volju. Izbori su zbog toga izvor i temelj legitimiteta cjelovitog sistema državne vlasti.
Ovako glasi jedna od mnogobrojnih teorija izbora u demokratskim sistemima, a prilikom usvajanja demokratije u mnogim državama, izbori su označavani kao praznik i najviši domet ovakvog uređenja.
U novembru su održani lokalni izbori u 147 opština i gradova u BiH, a nakon 12 godina čekanja 20. decembra održani su i izbori u Mostaru.
Taj praznik demokratije u gradu na Neretvi prije bi se mogao nazvati posljednjim udarcem, posljednjim ekserom u kovčeg ili sahranom demokratije, jer apsolutno niko nema istinski razlog da se raduje.
Pogrešna je i licemjerna priča, prije svega, međunarodne zajednice da je ovo veliko postignuće. Jer, kakav je uspjeh održavanje izbora na kojima postoji osnovana sumnja da su glasovi pokradeni i fingirani? Kakav je uspjeh ako je donesena odluka da se na 46 odsto biračkih mjesta ponovo broje glasovi? Ne treba biti naivan, pa ovakvu situaciju pravdati manjkom iskustva u sprovođenju izbornog procesa.
Sve ono što nije uspjela da realizuje u Stocu i nekim drugim opštinama, čini se da će Stranci demokratske akcije poći za rukom da ostvari u Mostaru. Čudesnim procentima, nesaglasnošću brojeva i odsustvom realnosti, ova stranka i u Mostaru nastoji građane da ubijedi da ne vjeruju svojim očima, nego njima.
Građani su još jednom zloupotrijebljeni i postali su sredstvo koje treba da stvori privid glasanja, a oni koji biraju su birački odbori. Pa valjda zato i nose naziv “birački”.
Mostar se na ovaj način savršeno uklopio u lepezu besmisla i nelogičnosti izbornih i demokratskih procesa u BiH. Možda bi situacija bila i manje tragična da postoji sposoban organ koji će doprinijeti da procesi budu koliko-toliko normalniji, ali kada imate Centralnu izbornu komisiju (CIK) BiH koja stvori situaciju da jedan grad ima istovremeno dva gradonačelnika, utom je i tragedija veća.
U BiH postoje vrhunski, nevjerovatni stručnjaci za izborne procese, koji sjajno poznaju zakonodavstvo i postulate. Ali, najveći problem je što oni ne sjede u institucijama, nego u taborima stranaka. I umjesto da doprinose legalnosti, oni postaju kreatori nelegalnosti izbora.
Mostar je zbog neodržavanja izbora bio specifičan u Evropi, ali i šire, zbog čega je vrlo često nazivan “grad slučaj”. Ako uzmemo u obzir sve nelogičnosti, politička trvenja i, na kraju, izborne mahinacije, najpravilnije bi bilo reći da je čitava BiH “država slučaj”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
