Drugi krug na fakultetima

Milijana Latinović

Drugi krug na fakultetima oba javna univerziteta u Republici Srpskoj počeo je juče, a da li će amfiteatri u oktobru, kada počnu predavanja, biti poluprazni kao godinu ranije, vidjećemo nakon prijemnog ispita.

Univerziteti su srezali upisne kvote za akademsku 2019/2020. godinu i svršenim srednjoškolcima ponudili manje indeksa nego lani, međutim, rezultati nakon prvog upisnog roka ne obećavaju. Iako je bilo planirano da se u iduću akademsku godinu upiše 4.591 brucoš, u drugom upisnom roku u igri je još 2.090 indeksa. Brojke nimalo ne ohrabruju, pogotovo kada se uzme u obzir da na mnogim fakultetima ima još slobodnih i budžetskih mjesta, pa se mnogi uzdaju u treću šansu.

Međutim, ne treba zaboraviti da prošle godine ni treći upisni rok nije značajnije popravio situaciju na fakultetima.

Upisna politika iz godine u godinu je tema broj jedan kada je riječ o obrazovanju u Srpskoj. Međutim nekih značajnijih promjena nema.

S vremena na vrijeme mijenjaju se upisne kvote, ali ni to nije slamka spasa za pojedine studijske programe, gdje se brucoši mogu izbrojati na prste jedne ruke. Dobro je da su se nadležni osvijestili i da se više ne nudi nekoliko stotina slobodnih mjesta na pravu i ekonomiji, odakle su mahom izlazili diplomci koji ni godinama poslije završetka školovanja nisu uspijevali da pronađu posao, jer je tog kadra na biroima za zapošljavanje bilo najviše. Osim smanjenja broja mjesta na fakultetima nije mnogo urađeno kada je riječ o pitanju modernizacije i unapređenja studijskih programa.

Fakulteti se skoro nimalo nisu prilagodili privredi, a predavanja danas ne razlikuju se mnogo u odnosu na ona od prije dvije ili tri decenije. Sve to mladima šalje poruku da nauka i znanje i nisu baš na cijeni u ovom našem društvu. Među onima koji mjesecima, pa i godinama čekaju prvi posao ima i inženjera i ljekara.

Mnogi jedinu šansu, nažalost, vide u odlasku u inostranstvo, pa i prije nego što uzmu diplomu srednje škole u ruke pakuju kofere za Njemačku ili neku drugu evropsku zemlju. Iako mnogi tamo rade teške fizičke poslove, zadovoljni su jer su plate daleko veće od ovdašnjih, pa i ne razmišljaju da se vrate. I to je jedan od razloga zašto su nam amfiteatri poluprazni.

Možda je došlo vrijeme da se pojedini studijski programi zalede na određeni period i prestanu uzalud školovati kadar koji očigledno nikome ne treba. Šansu treba pružiti novim studijskim programima, zanimanjima budućnosti poput onih iz oblasti informacionih tehnologija, jer tog kadra nedostaje domaćoj privredi.

Digitalizacija uveliko ulazi u sve sfere života i krajnje je vrijeme da uhvatimo korak s razvijenim evropskim zemljama i prilagodimo obrazovanje. Samo tako će iz domaćih fakulteta izlaziti kadar za koji će se privrednici otimati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Bol ne jenjava
Bol ne jenjava
Inflatorni udar
Inflatorni udar
Diskriminacija mrtvih
Diskriminacija mrtvih
Petrodolar
Petrodolar
Svi žele brze pare
Svi žele brze pare
Avioni i tabloidi
Avioni i tabloidi
Pucanje po šavovima
Pucanje po šavovima
Čuvari naše sudbine
Čuvari naše sudbine
Misterija svih misterija
Misterija svih misterija
Građani taoci političara
Građani taoci političara
Lekcija institucijama BiH
Lekcija institucijama BiH
Čuvari fotelja
Čuvari fotelja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana