Draško i PDP
Novi-stari gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, koji na reveru simbolično nosi značku PDP-a, po svemu sudeći osvojiće dva, do tri puta više glasova nego njegova partija koja ga je kandidovala za ovu funkciju u najvećem gradu Srpske.
I ovo nije uspjeh PDP-a, kako to slavodobitnički tvrde čelnici ove stranke, već Stanivukovića, koji se odavno izdigao i prerastao svoju matičnu stranku i postao, reklo bi se, nezavisni igrač - trkač na duge staze, za razliku od PDP-a, koji kaska u mjestu. Uostalom, govore to i rezultati izbora, kako ovih, tako i onih iz 2020.
U oba slučaju on je osvojio oko 50.000 glasova, mnogo više nego PDP. Partija koju predvodi Branislav Borenović nije uspjela da kapitalizuje ranije promjene i pretvori ih u politički vjetar. Šta više, utisak je da su potcijenili njegovu mladalačku harizmu, politički marketing u kojem je izuzetno spretno vođen, ali i ekipu iz sjenke, koja očigledno trasira njegov politički uspon. Uostalom, nepojavljivanje Igora Crnatka na postizbornom veselju govori da Stanivuković i nije baš omiljen u stranci. Ali, kako donosi rezultat, preko toga se prelazi.
Za razliku od Crnatka, Borenović je progutao tu knedlu. To, s druge strane, nije mogla Jelena Trivić, koja je precijenila svoj politički uspon građen prije svega na mitinzima, kada je stajala rame uz rame sa Stanivukovićem. Sujeta je čudo. I to nije jedino.
Prelazi se i preko toga da je Borenović, nosilac liste, koji je trebalo da povuče najviše glasova, na kraju osvoji duplo manje nego Nebojša Drinić, jedan od aktivista iz ličnog štaba koji je napravio i osmislio Stanivuković. Od ukupnog broja Drinić je osvojio čak 38 odsto glasova. Umjesto ozbiljne analize uslijedilo je slavodobitničko slikanje, iako PDP nije ostvario nikakav značajniji napredak kao partija.
A otkud Drašku uopšte ovoliki broj glasova? Kao prvo, on i njegova ekipa ciljano su išli na mlađu populaciju, ali i onu stariju, penzionersku, omogućavajući im određene povlastice.
Da li je to jeftini predizborni trik? Jeste, ali je u politici uslovno rečeno dozvoljen i naširoko korišćen. Šminkanje grada, a o ukusima se ne raspravlja, jer je ljepota u oku posmatrača - takođe je dalo rezultat, jer je sve više ljudi Banjalučana počelo govoriti da grad na Vrbasu nikada ljepše nije izgledao.
Ponovo je iskoristio i moć društvenih mreža, ali je očigledno imao i veliku podršku značajnog broja ljudi koji pripadaju drugim političkim opcijama. Iako su Jelena Trivić i Nebojša Vukanović isticali da neće glasati za njega, matematika to demantuje, jer na spisku ljudi koji glasaju nema marsovaca.
Ali opet nedostaje značaj broj glasova do broja od 50.000. Tu razliku nisu mogli popuniti ni simpatizeri SDS-a, koji je u Banjaluci postao statistička greška, ali ni glasovi takozvane dijaspore. Nedovoljno je. Odgovor vjerovatno leži u dijelu glasačkog tijela koje dolazi iz vladajućih partija sa republičkog nivoa. Zašto je to tako - čuće se!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
