Dostojan
Srpska pravoslavna crkva dobila je svog 57. poglavara, a 46. patrijarha. Arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Porfirije sjeo je u tron koji je uspostavio još Sveti Sava 1219. godine, a s kojeg su poslije njega mnogi veliki ljudi duhovno vodili srpski narod, očuvali u jedinstvu i spasili nestanka.
Izbor patrijaraha oduvijek je privlačio pažnju javnosti, za svaku pomjesnu crkvu, ne samo za srpsku, svetosavsku. Skoro da nema patrijarha koji nije osporavan, linčovan i pljuvan od strane “pučine”. I tu leži njihova veličina. Treba se sjetiti da je masa, rulja razapela i osporila Hrista, a da neće dovesti u pitanje kredibilitet jednog njegovog sljedbenika. Ne treba biti u zabludi i misliti da je svaki patrijarh svetac i da je bez grijeha, ali o njegovim grijesima ne treba da sude oni koji “vide trun u oku brata svoga, ali brvno u oku svome ne osjećaju”.
Kroz istoriju čovječanstva padala su carstva i vladari, a slična sudbina zadesila je i srpski narod i države. Jedino što je trajno, što opstaje je crkva, a Srpska crkva je proživjela turski zulum, pokušaje unijaćenja, u 20. vijeku pokušaj potpunog uništenja od ustaške i nacističke ruke, a najteža iskušenja doživjela je u komunističko vrijeme. I preživjela je, opstala je, snažna i jedinstvena. I dalje najomiljenija institucija svih Srba. I zar neko može da pomisli da bi to bilo moguće da takvu instituciju ne vode najmudriji i najučeniji ljudi?
U pitanju je ličnost čija riječ je vodilja u svim krajevima gdje ima makar jedna srpska duša. Ličnost koja u sebi sabira, objedinjava i štiti od nevolja. Zato je ličnost patrijarha, ali i cjelokupna crkva, oduvijek bila glavna meta svih oni koji su pokušali da slome duh i od Srba naprave ono što nikada nisu bili, robove. Tako je bilo sa svakim patrijarhom, a pojedini dežurni kritičari i mediji ni ovih dana nisu propustili priliku da patrijarhu nalijepe poneki politički, ideološki ili stranački epitet. Na tom tragu uskoro se može očekivati i poneki pamflet ili proglas, kako ih moj kolega Momić naziva, dežurnih skribomana koji će zanemariti svaku riječ i postupak koji su vodili pomirenju pa će se nakačiti na snimak na kojem patrijarh Porfirije pjeva četničke pjesme. Tako u narednim danima moći ćemo da pročitamo o “četničkom orgijanju” novog patrijarha, “nastavku četničke, islamofobne ili antihrvatske politike SPC-a”. Ali, po onoj jevanđeljskoj, treba okrenuti i drugi obraz i ignorisati takve pokušaje diskreditacije. Srpski patrijarsi su preživjeli ustaše i naciste, a da ne prežive nekoliko isfrustriranih pojedinaca.
Ono što Srbi treba da znaju je da je patrijarh zaista dostojan. Jer birali su ga oni koji su svojom mudrošću SPC sačuvali od najvećih iskušenja, a izabrao ga je sam Gospod. I ako su ga oni udostojili, ko smo mi da osporavamo to dostojanstvo?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.