Dostojan

Aleksandar Stojanović

Srpska pravoslavna crkva dobila je svog 57. poglavara, a 46. patrijarha. Arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Porfirije sjeo je u tron koji je uspostavio još Sveti Sava 1219. godine, a s kojeg su poslije njega mnogi veliki ljudi duhovno vodili srpski narod, očuvali u jedinstvu i spasili nestanka.

Izbor patrijaraha oduvijek je privlačio pažnju javnosti, za svaku pomjesnu crkvu, ne samo za srpsku, svetosavsku. Skoro da nema patrijarha koji nije osporavan, linčovan i pljuvan od strane “pučine”. I tu leži njihova veličina. Treba se sjetiti da je masa, rulja razapela i osporila Hrista, a da neće dovesti u pitanje kredibilitet jednog njegovog sljedbenika. Ne treba biti u zabludi i misliti da je svaki patrijarh svetac i da je bez grijeha, ali o njegovim grijesima ne treba da sude oni koji “vide trun u oku brata svoga, ali brvno u oku svome ne osjećaju”.

Kroz istoriju čovječanstva padala su carstva i vladari, a slična sudbina zadesila je i srpski narod i države. Jedino što je trajno, što opstaje je crkva, a Srpska crkva je proživjela turski zulum, pokušaje unijaćenja, u 20. vijeku pokušaj potpunog uništenja od ustaške i nacističke ruke, a najteža iskušenja doživjela je u komunističko vrijeme. I preživjela je, opstala je, snažna i jedinstvena. I dalje najomiljenija institucija svih Srba. I zar neko može da pomisli da bi to bilo moguće da takvu instituciju ne vode najmudriji i najučeniji ljudi?

U pitanju je ličnost čija riječ je vodilja u svim krajevima gdje ima makar jedna srpska duša. Ličnost koja u sebi sabira, objedinjava i štiti od nevolja. Zato je ličnost patrijarha, ali i cjelokupna crkva, oduvijek bila glavna meta svih oni koji su pokušali da slome duh i od Srba naprave ono što nikada nisu bili, robove. Tako je bilo sa svakim patrijarhom, a pojedini dežurni kritičari i mediji ni ovih dana nisu propustili priliku da patrijarhu nalijepe poneki politički, ideološki ili stranački epitet. Na tom tragu uskoro se može očekivati i poneki pamflet ili proglas, kako ih moj kolega Momić naziva, dežurnih skribomana koji će zanemariti svaku riječ i postupak koji su vodili pomirenju pa će se nakačiti na snimak na kojem patrijarh Porfirije pjeva četničke pjesme. Tako u narednim danima moći ćemo da pročitamo o “četničkom orgijanju” novog patrijarha, “nastavku četničke, islamofobne ili antihrvatske politike SPC-a”. Ali, po onoj jevanđeljskoj, treba okrenuti i drugi obraz i ignorisati takve pokušaje diskreditacije. Srpski patrijarsi su preživjeli ustaše i naciste, a da ne prežive nekoliko isfrustriranih pojedinaca.

Ono što Srbi treba da znaju je da je patrijarh zaista dostojan. Jer birali su ga oni koji su svojom mudrošću SPC sačuvali od najvećih iskušenja, a izabrao ga je sam Gospod. I ako su ga oni udostojili, ko smo mi da osporavamo to dostojanstvo?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Inflatorni udar
Inflatorni udar
Diskriminacija mrtvih
Diskriminacija mrtvih
Petrodolar
Petrodolar
Svi žele brze pare
Svi žele brze pare
Avioni i tabloidi
Avioni i tabloidi
Pucanje po šavovima
Pucanje po šavovima
Čuvari naše sudbine
Čuvari naše sudbine
Misterija svih misterija
Misterija svih misterija
Građani taoci političara
Građani taoci političara
Lekcija institucijama BiH
Lekcija institucijama BiH
Čuvari fotelja
Čuvari fotelja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana