Dosipanje soli na rane

Tog kobnog 20. maja 2012. godine stradali su Srđan Kosić, Nikola Stević, Alen Crnalić, Nemanja Goronja i Stefan Karanović. Mali sportski avion zapalio se i pao nedugo nakon polijetanja.

Nesreća je potresla cijelu Banjaluku, Republiku Srpsku i region. Najteže je, naravno, bilo porodicama, prijateljima i rodbini stradalih mladića. Nedovoljno suza i riječi da opišu sav bol. Ipak, ono što ih sada dodatno boli jeste činjenica da su njihovi dječaci zaboravljeni od strane onih koji nikako ne bi smjeli zaboraviti ih. Nadležnih!

Nadležnih u čijim je rukama istraga o uzrocima pada aviona i ispitivanja ko je odgovoran za to.

Četiri godine istraga bukvalno tapka u mjestu. U oktobru 2013. banjalučko Okružno tužilaštvo utvrdilo je da postoji krivična odgovornost za pogibiju petorice mladića. Po prikupljanju velikog broja materijalnih dokaza i vještačenja, utvrđeno je da nije nesrećan slučaj, niti krivica pilota. Međutim, odlučili su da cijeli slučaj proslijede na višu instancu. "Postoji nečija krivična odgovornost, ali predmet ustupamo Tužilaštvu BiH, koje po zakonu i ima nadležnost nad avionskim nesrećama", kazali su tada iz Okružnog tužilaštva Banjaluka.

Nakon toga u žižu javnosti stigao je Fakultet za saobraćaj i komunikacije iz Sarajeva i plaćanje avansa za vještačenje. A kada se zatvorilo i poglavlje o tome ko će platiti avans, uslijedila su štura saopštenja iz Tužilaštva BiH.

Prošlog maja poručili su da ulažu intenzivne napore na rasvjetljavanju svih okolnosti nesreće i da je istraga u završnoj fazi.

Ovog maja poruka je kraća - predmet je u radu i Tužilaštvo BiH ne može davati dodatne informacije niti komentare.

Pitanje je kakav odgovor možemo očekivati idućeg maja. Neki poput - bez komentara smo, ili možda prijetnja tužbom što im uopšte dosađujemo sa predmetom starim pet godina. Sve je moguće u nemogućoj zemlji. Zemlji u kojoj je, izgleda, potrebna istraga o istrazi ukoliko želimo njen epilog.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.