Dokle više?!
Procjene od prije nekoliko mjeseci da će i kifla u pekari postati luksuz obistinile su se i prije nego što smo mislili. U ko zna kojem po redu talasu poskupljenja kifla je u pojedinim marketima u Republici Srpskoj dostigla cijenu od čak 82 feninga, dok za onu sa evrokremom građani izdvajaju 1,30 KM, a do juče je hljeb koštao toliko.
Pekari visoke cijene svojih proizvoda pravdaju poskupljenjem pšenice, a da je cijena hljebnog žita otišla u nebo uoči žetve potvrđuju i mlinari.
I tu, nažalost, nije kraj. Cijene svih proizvoda iz dana u dan rastu. Svakoga jutra osvane nova cijena na polici u marketu, za fening, dva, tiho, neprimjetno, sve dok se fening po fening ne nakupi pa onda shvatimo da smo prije mjesec dana proizvod plaćali marku ili dvije jeftinije.
Trgovci, ali i proizvođači, nastavljaju da dižu cijene svojih proizvoda i najavljuju nova poskupljenja, jer, kako kažu, samo tako mogu da sačuvaju biznis.
Ali dokle više? Jasno je svima da se cijene berzanske robe kroje tamo negdje daleko od naše granice i da veliki igrači, kao i nebrojeno puta do sada, odlučuju i o našoj sudbini, ali nema baš smisla da cijene rastu unedogled.
Nema tog novčanika u Republici Srpskoj koji može da izdrži trenutne cijene, a kamoli sva najavljena poskupljenja.
Očigledno je da hrana postaje najjače oružje u svijetu i da će opstati samo oni koji budu imali pune silose, hladnjače i skladišta.
I nije poskupjela samo hrana. Iako živa u termometru već dostiže 30. podjeljak i ljeto uveliko kuca na vrata, i cijene ogreva su duplo više nego lani. Šta li nas očekuje do kraja ljeta ne možemo ni da naslutimo.
To je samo još jedan u nizu primjera koji potvrđuje da su udari na džepove građana postali svakodnevica.
Da li su opravdani, to je već druga strana medalje. Jeste sve u svijetu poskupjelo i još traje sukob u Ukrajini, ali to ne znači da moraju preko noći da skoče cijene sve i jednog proizvoda u marketu, pekari ili goriva na benzinskim pumpama.
Teško se oteti utisku da proizvođači, trgovci i naftaši nikada nisu bili tako ažurni da pojeftine svoje proizvode kada su cijene padale na svjetskim berzama.
U tom slučaju uvijek su se pravdali zalihama nabavljenim po skupljoj cijeni. Sada kada treba dizati cijene, ne oklijevaju ni sekunde, iako ono što prodaju danas za duplo veći iznos nije nabavljeno juče, već duže vrijeme skuplja prašinu u nekom skladištu. Ko preživi pričaće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
