Dokle ćemo se lagati?
Niže cijene prehrambenih proizvoda u Republici Srpskoj za sada su samo misaona imenica.
Cijene svih proizvoda u pekarama i na policama marketa su previsoke i vjerovatno će takve i ostati.
A cijena nafte od aprila do danas pala je za 15 procenata. Tačka. Nema dalje. Nema lančane reakcije, nema pada cijena ostalih proizvoda. Ništa se apsolutno ne dešava. Kao da gorivo nikakve veze nema sa bilo kojom drugom djelatnošću. Nema li?!
Svjedoci smo da u obrnutoj situaciji munjevitom brzinom slijede promjene na rafovima. Kada barel sirove nafte poskupi makar i za najmanji procenat, domaći pumpaši dižu cijene jer, zaboga, preko noći su nabavili gorivo po daleko višim cijenama.
Ne časeći ni časa pumpaše prate pekari, jer gorivo je izuzetno važna stavka u proizvodnji hljeba i pekarskih proizvoda. Njih u stopu prate vlasnici trgovačkih lanaca pa artikli na policama poskupljuju na dnevnom nivou. Sjetimo se priče u vezi sa mlijekom, pa uljem čija je cijena svojevremeno prelazila pet maraka po litru i svega ostalog.
Odjednom niko nema zalihe koje su nabavljene ranije, prije poskupljenja goriva. Odjednom su svi oni u krizi i samo dižu cijene da bi zaštitili proizvodnju, nema tu ekstraprofita.
A nema li zaista?! Dokle ćemo se lagati, gospodo?!
I pticama na grani odavno je sve već jasno. Na djelu je klasično pljačkanje na koje je narod, nažalost, oguglao. Jer šta uopšte može narod ako nadležni ne preduzimaju ništa.
Tačno je da su plate u proteklom periodu donekle rasle, nije da nisu. Ali to je i dalje nesrazmjeran rast u odnosu na povećanje cijena.
Da li prosječna plata ili penzija mogu pokriti potrošačku korpu? Svima je jasno da ne mogu.
Neophodno je da se nadležne institucije ozbiljnije uhvate u koštac sa ovim problemima i negativnom praksom koja se ponavlja iz dana u dan. Rast plata ne može biti izgovor za povećanje cijena svih vrsta robe i usluga.
Ako je gorivo zaista važna stavka u svakoj proizvodnji, a znamo da jeste, suludo je da njegovo pojeftinjenje ne vuče za sobom i pojeftinjenje ostale robe i usluga. Tome se jednom mora stati u kraj. Treba da se probude svi, od potrošača, zaštitnika njihovih prava, do inspektora na lokalnom i republičkom nivou. Samovolja pojedinaca ne može biti model po kome sve funkcioniše. Ne može i ne smije.
Nije tajna da onaj koji prodaje nešto uvijek želi da zaradi više, a onaj što kupuje da prođe što jeftinije, međutim, ako nadležni ne preduzmu nešto i ne stane se u kraj munjevitom rastu cijena, najneophodnije će biti javne kuhinje jer će gladnih iz dana u dan biti više.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
