Dokazivanje i pokazivanje
Navodna ugroženost suvereniteta BiH u Republici Srpskoj motivisala je tzv. probosanske stranke da se okupe u jedinstven blok kako bi stale u kraj ovim “napadima na Ustav i podrivanje temelja BiH”.
Ironično zvuči da oni koji za svaki potez srpskih političara plačući i kumeći idu međunarodnoj zajednici, koja je Dejtonski sporazum promijenila do neprepoznatljivosti, tražeći od njih nove intervencije i nametanja kojekakvih rješenja. Oni koji svoje djelovanje daju u ruke drugome ne mogu da pričaju o suverenitetu i tačka.
Međutim, ima nešto što bi Srbi, kako u BiH, tako i u regionu, mogli da nauče od “probosanskih” stranaka. Oni se okupljaju čak i oko izmišljenih opasnosti, dok srpski političari ni kod najvećih problema ne mogu da se usaglase. Književnik Muharem Bazdulj u svojoj kolumni za naš list napisao je jednu zanimljivu stvar, a to je da se “za Hrvata treba dokazati da je ustaša, za Nijemca da je nacista, a samo Srbi trebaju dokazivati da nisu četnici”. Neke nove prilike i postavke u regionu doprinijele su tome da, pored toga što drugima nešto moramo dokazivati, mi jedni drugima moramo dokazivati da smo Srbi?! Mora se dokazivati onima koji se samo pokazuju u javnosti kao Srbi. Možda djeluje da je jedinstvo u srpskim zemljama na visokom nivou, ali saradnja i uvezivanje ne znače ništa dok nema jasne nacionalne platforme. Funkcionisanje, kako drugi vole da ga nazovu “srpskog sv(ij)eta” dešava se stihijski i produkt je dnevnopolitičkih i trenutnih ideologija. Platforma Srba je platforma onog koji je u trenutku jači. Taj koji je dominantan postaje moralna vertikala, mjera patriotizma i svi drugi moraju njemu da dokazuju svoju ljubav prema otadžbini. Zbog takvog maćehinskog odnosa svaka pobjeda koju ostvarujemo kao narod nakon brojnih napada zadnjih 30 godina pada u vodu, jer se sami međusobno posvađamo. Po onoj univerzalnoj, oni koji su sebe stavili na prve linije fronta u vremenu krize postaju plijen onih koji su pritajeno i diplomatski, a u suštini hinjski, stajali sa strane. Tako svaka pobjeda umjesto radosti donosi gorčinu, a srpska sloga još jednom postaje teško dostižan ideal.
Srbi su za ideju proklamovanu u Garašaninovom “Načertaniju” izgubili oko tri miliona ljudi u narednih 100 godina od objavljivanja tog dokumenta. Cijena jeste bila previsoka, ali je stvoren zdrav osnov za identitetski, kulturni i ideološki razvoj srpskog naroda. Danas važna identitetska pitanja poput njegovanja sjećanja na stradanja u NDH, Jasenovac ili Odbrambeno-otadžbinski rat ostaju samo na nivou najava i dnevnopolitičkih floskula političara. Sve to stvorilo je situaciju da fakulteti u Banjaluci ne prihvataju podizanje spomen-crkve, da centralni spomenik borcima stoji na nivou priče o idejnom rješenju, a memorijalni centar u Jasenovcu bude talac želja pojedinaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
