Dobrovoljačka

Tog proljeća ispisana je jedna tužna stranica istorije i zauvijek ovaj datum utisnula kao simbol stradanja vojnika JNA.

Od 42 poginula, njih 32 bili su Srbi, šestorica Hrvati, a po dva Bošnjaka i Albanca. Nedužni mladići koji su povjerovali kada im je obećano da ih niko neće dirati. Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se mirno povlačila iz Sarajeva, prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i ostatak tadašnjeg rukovodstva. Iako je za bezbjednost svih tih vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA nije bezbjedno izašla iz Sarajeva, već je prekinuta i napadnuta. Pobijena.

Tog maja ubijena je izgleda i istina, jer ni danas, poslije tačno 27 godina, ovaj zločin u Sarajevu nije dobio sudski epilog.

Skoro pune tri decenije porodice i prijatelji stradalih čekaju pravdu. Ali te pravde nema. A ni pravosuđa BiH.

Očigledno treba da prođu još tri decenije pa da sudovi i tužilaštva BiH konačno počnu da rade svoj posao, kako bi lica koja su počinila ratne zločine konačno odgovarala. I dobila kazne.

Tužno je to što niko nije osuđen za ubistva nevinih mladih vojnika, koji su se mirno povlačili iz grada uz obećanje da im se ništa neće desiti.

Nema čak ni optužnica, ni presuda. Ni nakon što je Ustavni sud BiH 17. januara prošle godine prihvatio apelacije Bogdane Tomović, majke Zdravka Tomovića, i Gordane Gvozdenović, sestre Obrada Gvozdenovića, vojnika JNA koji su ubijeni 2. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i naložio Tužilaštvu BiH da bez daljih odgađanja preduzme mjere s ciljem odlučivanja o pritužbama protiv naredbe o obustavi istrage od 17. januara 2012. godine u ovom predmetu.

Ali ne treba prestati sa zahtjevima da pravosuđe konačno krene obavljati svoj posao. Ako nisu u stanju uvesti red i u vlastite redove, onda je svaka dalja priča besmislena. Opstrukcijama i provokacijama jednom već mora doći kraj. I sa srpske, i sa bošnjačke, i sa hrvatske strane. Sve odgovorne za zločine kazniti, nevažno ko su i čiji su. Ratnohuškače posebno krivično goniti. Jer, samo kada prošlost dostojanstveno ostavimo iza sebe, možemo očekivati bolju zajedničku budućnost. Zvuči kao floskula, i to one najgore vrste, ali tako nam je.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.