Dobrovoljačka

Očigledno izmanipulisana rulja koja je u stanju ucvijeljenoj majci psovati mrtvog sina i sve rođene, poginule, mrtve i žive jasan je signal da će se narodi u ovoj zemlji teško pomiriti. Teško će se Bošnjaci u ovoj ojađenoj državi i mraku konačno suočiti sa istinom. Ako u glavnom gradu BiH oni koji su izgubili svoje najmilije ne mogu na mjestu stradanja ni 20 godina od tragedije mirno i bez provokacija, uvreda i poniženja zapaliti svijeću i položiti bijelu ružu, kao simbol nevinosti i mladosti, onda je sasvim sigurno da se ovaj grad zauvijek pozdravio sa mogućnošću da ga svi jednako priznaju kao svoju prestonicu.

Nije čudno stoga što čovjek koji je preživio masakr u Dobrovoljačkoj sa žaljenjem kaže da danas, 20 godina poslije stravičnih ubistava nedužnih vojnika i civila, osjeća veću gorčinu od one kakvu je osjećao dok se mirno kretao u koloni i samo zahvaljujući sreći i božijem čudu preživio.

S razlogom ucvijeljene majke, sestre, očevi i braća poslije svega što su doživjeli u Sarajevu, samo zato što ne mogu i ne žele da zaborave svoje žrtve, kažu kako ovaj grad i poslije dvije decenije šalje ratnohuškačke krikove i kako u njemu nema mjesta za Srbe i njihove žrtve, pomene i svijeće. Zbog svega što se dešavalo juče u Sarajevu očigledno je da je dio svijeća gorio ne samo za mladiće, koji su izubili živote, nego i za pokopanu i ubijenu BiH, koju neki na silu hoće da ožive i u koju još uvijek vjeruju.

Sarajevski mrak, koji se i dalje ne diže sa nekadašnje Dobrovoljačke ulice, i dalje odgovara onima koji u tom mraku žele da ostanu njihova djela. Ali treba da znaju da u zemlji koja teži suživotu svih njenih stanovnika, bez obzira na to kojoj vjeri ili naciji pripadali, ne smije da bude mračnih kutaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.