Dobre strane korone
“Stara dobra vremena kad smo kupovali albume Maraje Keri i Eminema u CD šopu za 5 KM”, sa sjetom se prisjećaju nostalgičari piratskih kompakt diskova. Vjerovatno ih i danas čuvaju na tavanu kao prašnjave relikvije i svjedoke nekog drugog vremena kad su se, u nedostatku kontrole, mnoge stvari smjele raditi “ispod žita”.
Danas to spada u svojevrsnu tehno-praistoriju, zajedno sa izumrlim DVD šopovima gdje si u izlogu birao filmove, narezane u kućnoj varijanti. Ne tako davno, postalo je normalno da se sve navedeno legalizuje, a raja nauči da nije isto kad gledaš treći dio “Matriksa” u ful Ha De-u, ili da isti film gledaš u “avi” formatu krišom snimljenim u mraku bioskopske sale. A uredno platiš i jedno i drugo. Naravno, lufta za falsifikate ne nedostaje ni u današnja super legalizovana vremena. Tako da šopingoholici često trpaju u korpe sve što im padne pod ruku, pa se čude kad im za tri mjeseca od kupovine lijeva bežična slušalica odbije poslušnost, samo zato što nisu pažljivo pročitali da je proizvedena u Kini.
Sa druge strane, razumljivo je to što je nekome, ko je oskudnog imovnog stanja i još oskudnije plate, svejedno što patike, umjesto standardne tri, imaju četiri bijele linije, i što na njima umjesto “adidas” piše “adridas”. Legalistima ipak nije svejedno. Zato tokom pandemije trljaju ruke, ma koliko to apsurdno zvučalo. Inspektori su, bar dok traje blokada, koliko-toliko stali na kraj lažnjacima, jer je zbog ograničenog kretanja, šverc preko grane postao i te kako rizična rabota.
Oni koji su pokušali uglavnom su presretnuti, pa je tako u skladištima Uprave za indirektno oporezivanje BiH od početka godine do danas završilo 3.008 falsifikata. To je, doduše, četiri puta manje nego u istom periodu prošle godine, ali se na te podatke inspektori ne obaziru previše jer se računa manji protok falš robe, pa taman da je i virus korona glavni kočničar.
Sve ovo, naravno, ne znači da će već od sutra ljudi masovno kupovati original “najk” patike za 324 KM, umjesto nekog kineskog klona jer, svijest ljudi je ipak najteže promijeniti. Dugačak i trnovit je pređen put od piratskog diska bez originalne knjižice sa tekstovima pjesama, do plaćenog naloga na “Spotifaju” ili “Dizeru”. Kad tad, nešto slično će nam se dogoditi i sa tekstilnim falsifikatima, pa se može reći da smo u tom segmentu još u tranziciji.
Kad se podvuče crta, možda imamo sreću što od preostalih lažnjaka kod nas i dalje ima najviše odjeće i obuće. To su i najčešći falsifikovani artikli prema podacima svjetskih organizacija. Sreća pa ne pratimo svjetsku statistiku kada je medicinska oprema u pitanju, jer je na istoj listi u samom vrhu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
