Dobar dan, počeo je rat
Ovim naslovom na jednom od portala počeo mi je dan uz kafu. Iako je pijem gorku, ova mi je ovaj put imala dodatni ukus gorčine u ustima, zbog same pomisli kakav bih naslov mogao pročitati narednog dana.
Drugi naslov - cijena gasa na svjetskim berzama skočila za nevjerovatnih 35 odsto. Treći, pšenica je na osmogodišnjem maksimumu. Četvrti, cijena akcija u strmoglavom padu. Peti....
Do svega ovoga je došlo nakon odluke Vladimira Putina da vojsku pošalje u samoproglašene republike Donjeck i Lugansk, a kako bi se izvršila, prema riječima Putina, “denacifikacija i demilitarizacija ovih vjekovnih ruskih prostora”, koje je nedavnim aktom Kremlj i priznao.
Znači, dan mi nije počeo baš dobro. On nije bio dobar ni za ionako krhko finansijsko globalno tržište, koje još uvijek traži način da sanira posljedice prekomjernog pandemijskog štampanja novca i inflacije koja dostiže decenijske maksimume.
Sve polako ide u pravcu savršene krize, koja bi do temelja mogla uzdrmati globalni finansijski sektor, ali i dovesti do nestašice robe.
Aktuelna vojna akcija Kremlja sigurno će dodatno zakomplikovati i usložniti trenutnu situaciju, te 2022. učiniti godinom kada će hrana i energenti sigurno postati luksuz. Što bi se reklo, nije za svakoga.
I ne samo to, treba očekivati da dođe i do prekida u lancu snabdijevanja određenim vrstama robe, a što bi opet moglo lančano dovesti do nekog novog rasta cijena, pa i do to toga da pojedine ekonomije, a pogotovo one evropske, dožive potpuni fijasko.
Čačkali su rusku mečku sa Zapada. Izazivali je i procjenjivali koji je stepen njene tolerancije. Iako im je iz Moskve poručivano da prestanu sa geopolitičkim igrama oko Ukrajine - Brisel, London i Vašington su sve više prelazili crvenu rusku liniju, sa motom “Borićemo se za Ukrajinu do posljednjeg Ukrajinca”.
Njemačka je odlučila da stopira puštanje u rad ruskog gasovoda “Sjeverni tok 2”. Prijeti se raznim sankcijama Moskvi, a pritom se zaboravlja da će one ogromne posljedice donijeti i njima samima, jer nema svjetskih proizvođača prirodnog gasa koji bi mogli nadomjestiti ruski.
Pritom ne treba zaboraviti da je ovaj energent jedan od glavnih u proizvodnji mineralnih đubriva za poljoprivredu.
A sve je bilo toliko jednostavno. Da se sjelo i razgovaralo o sporazumu iz Minska, do ovog vjerovatno ne bi ni došlo.
Žaliće Amerika za Donaldom Trampom, a Njemačka za Angelom Merkel.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
