Đaci pješaci
Nekoliko hiljada učenika osnovnih škola i prosvjetnih radnika u Srpskoj uputiće se nakon Prvomajskog uranka pješice put škole, ako Ministarstvo prosvjete i kulture RS ne isplati prevoznicima milionske dugove koji su se nagomilali još od lani.
Iako svako dijete ima pravo i na osnovno obrazovanje, đacima koji stanuju četiri ili više kilometara od škole, a za koje resorno ministarstvo plaća prevoz, zbog prispjelih, a neizmirenih dugova, ovo će pravo biti uskraćeno.
Vozačima je dozlogrdilo da voze džabe i da za uslugu prevoza koji obavljaju redovno i bez zastoja ne dobiju ni fening ili da moraju moliti za zarađeni novac. Ogorčeni prevoznici obustaviće izdavanje mjesečnih karata ako novac ne dobiju do 25. aprila jer im dugovi stvaraju probleme u svakodnevnom poslovanju, a moglo bi, kako kažu, doći i do gašenja pojedinih privrednih društava koja prevoze đake.
Koliko god bilo teško prevoznicima, narodski rečeno, "kola će se slomiti na djeci", koja nisu kriva za neisplaćene dugove. Oni su samo djeca željna novih znanja i druženja, tek zakoračila na životnu pozornicu, koja će jednog dana ovaj svijet ponijeti na svojim leđima. Cijeli njihov svijet su sada slova i brojevi, petice i poneki ukor.
I dok se iz godine u godinu sve glasnije čuju oni koji ukazuju na to da nas je sve manje, da prirodni priraštaj opada, da nas rode posjećuju svake prestupne godine, sve manje novca se izdvaja za djecu. Nema ni za generacije koje su stasale za školske klupe, a kamoli za neke buduće.
I kako objasniti mališanima da ne mogu u školu jer prevoz nije plaćen, a trebalo je da bude. Cijeli život im ponavljamo: "Učite! Škola je učiteljica života", a sada ih sprečavamo da se obrazuju. Kako objasniti đaku prvaku da se sve u životu vrti oko novca, a njega nigdje nema? I zašto ga nema?
Sela ostaju pusta, područna odjeljenja se zatvaraju, mnogim školama je odavno odzvonilo, a mi se i dalje čudimo zašto je to tako. Pitamo se ko je kriv što mladi odlaze da se školuju u inostranstvu. I dok krivce uglavom vidimo u drugima, na pitanju poboljšanja obrazovnog sistema ne radimo gotovo ništa. Sve se svelo na pisanje tzv. strategija koje nikako da počnemo primjenjivati. Ministarstvo je obećalo da će dugove za prevoz đaka izmiriti po prilivu novca u budžet i da će učiniti sve da do najavljene obustave izdavanja mjesečnih karata ne dođe. Ostaje nam samo nada da će i nakon Prvomajskog uranka đačke klupe biti pune.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
