Diskriminacija mrtvih

Toliko je teško pala na želudac Zagreba i Brisela da su uslijedile burne reakcije pa čak otkazivanje posjete predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela Podgorici.

Niko od političkih smutljivaca sa Zapada, bar tako se predstavljaju Evropljani i ovi iz komšiluka preko Save, neće da pogleda istini u oči i potvrdi da se rezolucija fokusira na logore smrti, pogotovo onaj u Jasenovcu, kojim je upravljao fašistički režim ustaške Nezavisne države Hrvatske, inače saradnik nacističke Njemačke. Tu su surovo likvidirane stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma i drugih nevinih ljudi samo po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. 

Nekada ljudskom umu, bar ovom koji ne razmišlja glavom Vašingtona, Londona ili Brisela, teško je da sažvaće toliko licemjerstvo politika. Samo prije četrdesetak dana promotori demokratije su gromoglasno gurale rezoluciju o Srebrenici. Digla se kuka i motika protiv Srba, tražila njihova katarza i prihvatanje neobavezujuće rezolucije kao civilizacijskog čina. Gdje nestaše sve te zapadne vrijednosti kada je u pitanju rezolucija o Jasenovcu, kao i pijetet prema žrtvama kojih je nekoliko stotina puta više nego u pomenutoj Srebrenici. 

Da li je u pitanju rasna diskriminacija mrtvih ljudi pa jedni vrijede više nego drugi i nije neka šteta što su na najbrutalniji način likvidirani, spaljivani ili bacani niz rijeku Savu.

Najsmješnija je priča političkog vrha Hrvatske da je odluka crnogorskog parlamenta bespotrebno vraćanje u istoriju. Isto teško shvatljiva razlika jer Jasenovac je bio prije 80, a Srebrenica prije 30 godina. Ono što njima odgovara je bilo juče, a što ne odgovara nekad tamo daleko u istoriji.

Ne može Hrvatska da pobjegne od činjenica da su njeni ustaški preci stvorili logor smrti Jasenovac,  da su jedini na zemaljskoj kugli imali logor za djecu, da su bili uzdanica njemačkog Trećeg rajha i njegovog firera Adolfa Hitlera na istočnom frontu. 

Uostalom i poslije Drugog svjetskog rata na temeljima fašističke NDH je uz pomoć ustaške emigracije stvoren osnov za drugu državu Hrvatsku, ovu “modernu” koja danas postoji. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka sjatili su se brojni potomci i sljedbenici ideologije koju su ustanovili Ante Pavelić, Andrija Artuković, Maks Luburić, Ljubo Miloš, fra sotona Filipović... da stvore državu nalik na onu NDH. I uz pomoć zapadnih prije svih njemačkih sponzora dobili ono što su htjeli. Etničko čišćenje Srba nagrađeno je članstvom u Evropskoj uniji. 

Uostalom u toj uniji malo je nacija koje imaju čistu prošlost. Sve su to bivši kolonijalisti i učesnici svjetskih ratova u kojima su okrvavili ruke do ramena.

Taj nazovi demokratski Zapad upozoravan je da će srebreničkom rezolucijom otvoriti Pandorinu kutiju. Pranje savjesti za palestinske žrtve u Gazi preko muslimana u BiH je bezličan čin. 

Sutra se mogu očekivati rezolucije o američkim genocidima u Vijetnamu, Iraku, Libiji, Avganistanu, Srbiji, Republici Srpskoj... engleskim o genocidima u Indiji i drugim kolonijama, njemačkim u Rusiji, Poljskoj, bivšoj Jugoslaviji... Dolazi vrijeme civilizacijskih činova kojim će jedan mali politički poen u UN biti bačen na marginu istorije sa gotovo nikakvim dejstvom.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.