Diplomatski meni
Iako diplomatija treba da bude resor jačanja položaja i imidža zemlje, to je u slučaju BiH zapravo resor pokazivanja bahatosti i nagrade za pojedince koji su se iskazali, mahom, u stranačkim i bliskostranačkim poslovima.
BiH muku muči sa brojnim problemima. Neke od njih proizvodi sama, a dio stalno gomila usljed veoma loše političke atmosfere koja ne prolazi već godinama.
Slika sa domaćeg terena se preslikala i na njena diplomatsko-konzularna predstavništva u svijetu. Jedna od posljednjih analiza stanja u tom resoru je pokazala da su u diplomatske vode uplovile brojne osobe kojima to nije poznat teren, a neki su, i pored toga, dobili titule ambasadora.
To je samo jedan od razloga zbog kojeg i ne čudi stanje u diplomatiji, koja do danas nije dala željene efekte. Pojedinci su godinama tražili analizu da se vidi kako ko radi i ko daje rezultate, a ko samo podebljava minuse, ali od toga nije bilo nikakve vajde na kraju.
Bile su formirane i određene istražne komisije, ali njihov rad i epilog je samo potvrdio onu, dobro poznatu, “tresla se gora, rodio se miš”, tako da je kraj, u odnosu na početak, postao bogatiji samo za zaključke. Bez ikakve snage, ali i odgovornosti.
Odgovornost je upravo ono što najviše nedostaje u BiH, a što je najvažnije kada se podvuče crta. Diplomatsko-konzuralna predstavništva pokazala su, čast pojedinim adresama, da maksimalno koriste udaljenost i sve što im je dato. A dato im je mnogo, ali je preovladala bahatost.
Posljednji računi koji su stigli samo sa tri adrese - Beč, Berlin i Bern dovoljno su pokazali. Jelo se i pilo svašta, uzimalo sve sa jelovnika, odnosno menija, ali na mnogim obrazloženjima nema ništa osim iznosa koji treba i koji je pokriven novcem iz džepova svih stanovnika ove zemlje.
Zeleno svjetlo za stavljanje ruke u kasu davano je i u slučajevima kada su u ambasadama pravljeni određeni prijemi, iako prethodno nadležni nisu, uz račun i osim računa, dobili ništa drugo.
Nikakav papir koji bi, barem kako institucionalna i moralna pravila nalažu, poslužio kao dokaz da je sve bilo u skladu sa pravilima i o namjeni novca koji im je dat na raspolaganje.
Posljednji objelodanjeni podaci o rasipništvu u diplomatiji vjerovatno, i nažalost, predstavljaju samo vrh ledenog brijega, ali ako bude volje kod nadležnih, mogli bi označiti početak kraja razbacivanju novcem poreskih obveznika BiH. A i previše ga je već potrošeno u ko zna koje svrhe.
BiH, ako želi da napreduje, mora povesti mnogo više računa o tome ko je i gdje predstavlja, da li su i koje ambasade ispunile očekivanja, a gdje je potrebno napraviti rezove, ali i konačno napraviti strategiju i zakon o spoljnim poslovima, te tako pokušati posložiti slagalicu, odnosno DKP mrežu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.