Diplomatska katastrofa
BiH nema puno stvari kojima može da se pohvali, a svakako da jedna od njih nije diplomatsko-konzularna mreža koja u proteklim godinama nije uradila skoro ništa za matičnu zemlju, ali je veoma spremno izvukla milione maraka iz njenog budžeta.
O diplomatiji BiH, ili možda bolje rečeno njenom pokušaju, svašta se pričalo, ukazivalo na probleme, čak i hvalilo, ali kada se povuče crta, nema se šta reći. Rezultata ni u priči, a o ugodnom životu diplomata i nižerangiranih službenika mogla bi biti napisana i bajka.
Posebno loše stanje i utisak odaju diplomatski kadrovi ove zemlje koji su stacionirani na Bliskom istoku gdje BiH ima brojna predstavništva, a ni mrvu koristi.
I dok brojne zemlje, možemo samo uzeti primjere iz regiona, u te krajeve šalju iskusne diplomate i majstore u tom poslu, u BiH karte za te destinacije dobijaju mahom neiskusni ljudi koji nemaju dodira sa diplomatijom, što nevoljno potvrđuju i oni koji su zaduženi za praćenje njihovog rada.
Bliski istok je samo jedan od primjera, a ništa bolja slika nije ni u ostalim dijelovima svijeta gdje BiH razvija svoju diplomatsku mrežu, ali je, bolje rečeno, trga kao paučinu.
Najgore u cijeloj toj priči, ipak i nažalost, nije to što se na nekim pozicijama daje prilika ljudima koji nisu za taj posao nego što se te greške pojavljaju godinama. Malo gdje je od uspostavljanja DKP-ova BiH imala neke koristi, a da je za to direktno zaslužan neko od diplomata. A to im je bio posao, a ne uživanje daleko od kuće i čekanje penzije. Mada to mnogi nisu uzeli za ozbiljno i zato jesmo u situaciju da se, na primjer, u Emiratima nalazi ambasador kojem je to prvi diplomatski posao, ili što je u Kataru čovjek koji ne zna nijedan strani jezik, a mimikom teško može da ugovori neki posao i/ili investiciju za BiH.
Za takvo stanje u DKP mreži znaju svi. Dobar dio se pravi da to i nije baš tako, dok ostale, izgleda, baš briga jer su oni svoj dio posla uradili - ispunili obećanja svojim ljudima da će za poslušnost i vjerovatno dobro obavljene druge poslove jednog dana postati ambasadori i svi biti srećni i zadovoljni na kraju.
Ta praksa, na koju već i previše dugo mnogi ukazuju, mora da bude prekinuta. BiH su potrebne investicije, a do njih vode sposobnost i obrazovanost - prave diplomate koji znaju kako i šta treba da urade da bi došli do toga.
Vjerujem da takvih ima u BiH i sa priznatim diplomama, a ne samo sa nekom od partijskih knjižica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
